GNIJEZDA
Nagna me želja da znanim čestarom
Uz okomite strane do vrha grebena
Popnem, gdje se po običaju starom
Gnijezde orlovi od starih vremena.
Jedva, sa stotinu teškoća i muka
No naum je jači, ne mogu ga skriti
A kao Gospodnja da me vodi ruka:
Da mi je samo gnijezdo viditi!
Stigoh gdje kamen nebesa dotiče
Tu oko mene orlovska gnijezda
Al' se oblak tmurni pred Sunce namače
I srce mi steže i okova jeza.
Kakvo je ovo Božije davanje?
Kakve su ovo prilike s nebesa?
Zaludu mi snaga, moje radovanje,
Kad grom nebo lomi i zemlju potresa.
Tek kiša poče, a ja pogled pruži',
Jaukom prolomih goru do beskraja,
Na nebesima orao orlu jade tuži:
"U gnijezdima našim kukavičja jaja!"
SRDO
Sjećam se jedne priče, od malena,
Pričao mi je moj pokojni đed,
Uvijek su, sinko, ista vremena
I kad si mlad, i kada si sijed.
No, bio je jedan čovjek, a i sad ih ima,
Namćor, silnik i kabadahija
Taj nije volio savjete da prima
I njegova je glava bila najglavnija.
I takav je krenuo kuću da gradi,
Od okoraka, bez cigle i betona,
Zaludu savjeti da ne zna šta radi
Glavi koja dela smutno bez rezona.
Onako silan ustrašio je ukućane
Da su svi protiv njih i da on zna bolje
Da nikom ideja na um ne pane
Da otvori oči i vidi napolje.
Pijanice i ljudi niskog morala
Pozdravljali su njegovu silu i moć
Kada bi im se prilika ukazala
Za sitniš bi rekli bijel je dan noć!
Tako je prošlo vrijeme mladosti
Na krv je ukućane međ sobom zavadio
I star, onako bijesan, nemoćan u zlosti
Shvati da je šuplju šupu napravio.
Tek ga tad sudbina opomenu drsko:
Do čeg ti je bilo: do svađa i rata?
Živio si život sujetno i mrsko,
A sin ti gradi kuću na dva sprata!
ROB
Riječi! Riječi! Riječi!
Ali hajde ćuti, budi po volji
Budi divan, budi poseban,
Rame za tapšanje, budi najbolji!
Poslušan i na svežnju,
Po komandi spreman na rođenog brata.
Ni vazal, ni sluga, nego sit rob -
I ne boj se, onda ti neće omča oko vrata.
Razbistri malo luda glavo,
Prodaj čast i obraz, pretke i nasljeđe
Ljude posijasmo, neljudi nikoše,
A čestiti, rijetko, najrjeđe.
Vidim danas se mnogi
Oko rodoljublja glože,
Pa kad svoju nemaju
Da im dam komadić svoje kože.
Galame i svađaju se siti - zadrigli -
Iz poslaničkih klupa,
A narod gladan, nesrećan i jadan,
Bježi đe je kiša, bježi đe je krupa.
Uhljebili su se na jaslama
U partijama, strankama, odborima
I mažu oči - kinje one -
Što su noćivali u rovovima.
U kafani im je početak i kraj
Cjelokupno vrijeme radno
U tom paklu koji je njima raj
Svako drugo čeljade bijela kruva gladno
I onda kažu ostani, ne idi!
Sve je bajka, vijenci i lovori,
A dezerter i profiter,
U skupštini o rodoljublju zbori.
Prsne mi razum od sramote i stida
Kad vidim ko barjači: Pigmej bijedan!
Tamnica, to je blagoslov u četiri zida
Samo da ih očima rođenim ne gledam.
Imaju moć da zavade dva oka u glavi
Nalažu i izmisle hiljade laži,
A bježali su od ikone i đe se slava slavi,
Ali hajde danas smogni pa im kaži.
Crna sudbino seljaka i težaka
Vijekovima zbog takvih sve nam je isto
Nama munje, oblaci i krupa,
A kod njih prigrijalo: vedrina i čisto.
Sve mislimo doći će bolji dani
Ali ne lezi vraže, život uteče iz šaka
Kako juče tako i danas: smrkni-svani.
Samo u groblju sve je više raka.
Tebe nestalo, iskopnio boreći se, a oni:
Kuće i vile do neba i oblaka!
Gineš i trpiš, obnavljaš spališta.
Pališ svijeće kraj bratskih stratišta
I dok se okreneš oko sebe
Oni tu krv, nevinu, prodali nizašta
Keze se kao da su sišli s uma
Poklanjaju dušmanima bratske rane
Sve sem ega su stegli kravatom,
I hajde čekaj sa njima bolje dane.
Rodoljublje, znam koliko to košta
Iskreno, pravo, bez novaca
Glave uvijek - obraza nikad,
Ali me zanima đon tih trgovaca,
Jer obraza nemaju, jemčim glavom
Na sakrst cijela svijeta
Ovakvo zlo da zadesi narod, mučenički
Je li ko to čuo, je li ko to sreta'?
Dok su tuđi očevi na frontu bili
Njihovi su se na svu sramotu bogatili
Liferanti i bogataši postali
Kad sve sabereš život ti se ne mili.
Narod unesrećili i osakatili,
Hijene i lisice,
Oni se danas rodoljubljem diče,
Oni su najglasniji iza govornice.
Šta sve ne može biti?
Sačuvaj me Bože i zaštiti,
Orlovim se perjem
Sitno pile kiti.
Ali nemojte zaboraviti
Takvih nije bilo i neće biti
Đe se krv lila, ni đe će se liti.
Oni da me opamete
I da se izbore za moja prava?!
A od obijesti ne znaju
Kad sviće, kad smrkava.
Oni da budu spas i sreća
Izbavitelji od jada i bijede
Oni mi poručuju: ostani!
Da ostanem! Đe? Da me vaš mrak pojede!
Što ne umijem klečati kao rob,
I što u genetskom kodu zapisano imam
Da pokude i pohvale podjednako primam,
I da popu smijem vazda reći pop,
A bobu uvijek da je jedan bob!
