NE INATI SE, GOSPOĐICE NIKOLIJA
Ne inati se, gospođice Nikolija,
dok silaziš niz stepenice
i smišljaš nove načine
da se osvetiš mojoj surovosti.
Ovako prašnjav i blatnjav,
ovako znojav i modar,
ovako nikakav i tvoj
biću ti plijen i rob...
Biću ti mastilo kojim ispisuješ
najfinije elegije
po hartijama svojih leđa.
Ne inati se, kažem,
jer stižu nas prađedovske kletve
i sličimo užasu
koji se katkad saplete o ljubav
pa djeluje kao bajka.
Ne inati se, gospođice Nikolija,
i ne traži se u velikim pričama
malih ljudi.
Ne dozvoli da te ispune prazne priče,
neispričana sjeno
mojih dječačkih uvjerenja...
Nemoj,
jer mogu nas progutati sva ljudska načela
i strmoglaviti sva bezličja
pa da mi umjesto slabosti
postaneš opsesija
dok nijemo zurim
u tvoje rane
i kazujem ti laži.
Ne inati se, gospođice Nikolija,
jer u svemu me ima sem u tebi.
Shvatićeš, mila,
a ovaj će prosjak već tada
leš biti.
PRIJATELj
Uzdanica kad je teško bilo
i kad bješe rupa bez dna svijet
bila si mi zavoji za krilo,
obećanje za siguran let.
I suzama kad sam ti ramena
nakvasila, od njih osmijeh stvori.
Pupolj plača, spolja snažna stijena
što se hrabro s nevremenom bori.
Svaka moja tuga - tvoja hajka...
Sigurnost pred kojom smjelo hodim.
Ne rađa nam samo jedna majka,
nekad stranac sestru zna da rodi.
I na svemu Bogu blagodarim,
nemam mnogo, imam sve što treba.
Hvala što si tu kada krvarim,
prijatelj je parče rajskog neba.
NEĆU PJESME DA TI PIŠEM
Neću pjesme da ti pišem,
laskavče,
umislićeš da si bogzna ko
dok me saplićeš o brižljive monologe
i ismijavaš dječju prostodušnost.
Neka ti one pišu,
laskavče,
sve one
kroz čije vene nije te bilo isuviše.
Neka ti govore o ljubavi
i šapću o budućnosti
dok ja još uvijek čuvam
teglu magle iz prošlosti
pokušavajući da si objasnim,
gdje mi je bila pamet
dok smo svuda bili
sem jedno u drugom.
Neću da ti pišem,
laskavče,
ne privlače me odbijanja,
sada me odbijaju i privlačnosti.
Ne želim više ni milimetar
ni milisekundu
dočekivanja i ispraćanja.
Pusti me da krvarim dostojanstveno
neka mi moje hladne ruke
zacijele nostalgije
o noćima gdje smo jedno u drugom bili,
ali ne i jedno kraj drugog.
Odbijam
i sada zaista odbijam
da ti pišem
dok rogati podvaljuje nade.
Ja nisam više onaj djevojčurak
kog si upoznao
nekada ranije.
I zato
odbijam da ti pišem bogzna šta,
jer umislićeš da si bogzna ko
i nećeš se dati razuvjeriti
da si samo jedan silno voljen čovjek
i kada to padne
ostaješ običan
kao i svi drugi
ni po čemu
i ni u kome posebni ljudi.
