|
|
|
KAMENI ČUVAR VREMENA I DUŠE HERCEGOVAČKE  | Dragica Ivanović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
KAMENI ČUVAR VREMENA I DUŠE HERCEGOVAČKE
Dragica Ivanović, Gacko, 28. decembar 2021.
Na Njegoševom brdu, koje umetnik Kovačević Vitomir-Vića naziva po skulpturi, nalazi se, od ljepote cjelokupnog prizora, ne znam šta bih prije rekla. Svjetionik, kao kad sija nad morem, koje je bilo možda u nekoj od legendi nekad tu,. Kao znak da se o hridi života nasučemo samo ako zaboravimo odakle smo!
Kao heroj, štitonoša svog roda i doma.
Kao gorostasno stablo naroda koje iznjedri Njegoša, Lazara, Tešana, čije korjenje nosimo u krvi, koje može bit putokaz u povratak.
Mašta djelo gradi, a trud dosljedno prati i beskrajno raduje svaki povratak u Avtovac kod Gacka u Hercegovini vrijedne ruke Kovačević Vitomira-Vića.
Nebo daruje razlog i želju, a nagradi samo odabrane pa tako i u slučaju ovog čovjeka i njegovog djela. Fascinantna je snaga i upornost da završi započeto, ljubav ka rodnom kraju, vitalnost i maštovitost koju dosta mlađih ljudi nema nikad.
Tačno iznad Avtovca na dijelu ka Miholjačama, gdje su u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije bili građevinski objekti čatrnje i kamenolom nalazi se kamena gromada koja će paralelno sa Zbornom gomilom i posle nas ostati svjedok vremena i nekih ljudi.
Pogled ka polju je ljekovit, zelena u polju i plava na nebu pjevaju pa ti sve čini da čuješ gangu u daljini, a „gatački pravac“ ko pista vapi za hladovinom i stablima, za drvoredom.
Sa tog mjesta najuplakanije oči će se nasmijati i napiti ljepote, nadisati neba, naslušati mile tišine, pogledaš li ka Košuti i Danićima, Dobreljima ponosiš se, pogledaš li ka Lipniku, Samoboru, raduješ se, a ispod Mulja i Avtovac ko braća zagrljeni, ušuškani.
Naš domaćin je vedar, zanimljiv i nadasve jako vrijedan čovjek.
Rodio se 1940g, studirao u Sarajevu i Beogradu završio veterinu, živio kako kaže u šest mjesta u Vojvodini i nekako uvijek želio da tu gdje živi bude blizu rijeke. U Avtovcu mu je kako sam kaže najkomotnije i ništa mu nije teško, ni skupiti voće kada rodi, ima šljive, kruške, ni odlazak na brdo da planira šta dalje, a dalje ima šta.
Želi tu kraj Njegoša da napravi mali amfiteatar i kapelicu, da se može svijeća upalit, kako kaže.
Želi još mnogo toga i mi se nadamo da će i da ostvari planirano. U volju i viziju čika Vića ni najmanje ne sumnjamo, sumnja u moć prepoznavanja čarobnjaka koji i danas postoje je već nešto drugo .
Tu kod njega su i verige stare 150godina i bukagija Stojana Kovačevića koji je prešao sto pedeset kilometara sa njom na nogama, saksija od kamenčića sa mora, fontana od kamena sa različitih mjesta, kamen sa udubljenjem u kom se kafa pedeseti godina mljela, pa kako kaže kad zamiriše čitav Avtovac kao da pije kafu.
Poseban je gospodin Kovačević i velika je sreća danas sresti i popričati sa nekim kao što je ovaj hercegovački vojvođanin i vojvođanski hercegovac koji svojim primjerom govori da umjetnost živi i da nema cijenu.
Foto: autor teksta
|
