ŠETNjA
Pronašao si hodnik nepostojanja
tajanstven poput potpunog zaborava.
Istovremeno, uniformirani tipovi
okružuju park u koji ulaziš.
Uporedi svoje oči
s očima koje te gledaju.
Ono što vidiš, zapiši, svi da znaju.
Vojnici vješto preskaču ogradu
dok se dječja graja probija
kroz njihove pokrete.
Sve i dalje liči na običan dan.
Ubrzavaš korak
zajedno sa otkucajima srca.
Prije nego što se stigneš zaustaviti
osjećaš snagu ruke koja te vuče.
Stih se lomi i dan više ne liči na pjesmu.
Život se dešava suviše brzo
i u sutrašnjim novinama
o ovome neće biti ni slova.
Ostaju hlad i zaborav, slijedi
povratak promatranju jastreba u letu.
Spoznaja je sladoled koji se topi
u ljetu nečijih ruku.
PRSTIMA PO ZRAKU
Zapamtio sam
način
na koji se krećeš.
Šutio sam dugo o tome.
Tvoje je vrijeme
nepoznanica
u koju se kunu oni koji ne slute.
S tvojim tijelom u mislima
koračaju uskim
ulicama napuštenih gradova.
U tvoje se ime
vraćaju
izmučeni i ispunjeni.
Prstima te crtaju po zraku.
Svakog sam od njih
zapamtio
i poželio te
njihovom
patnjom.
Tvoji su i moji ste.
ŽIVOT NAKON PJESME
Tvoja čežnja je ptica
sluđena u kavezu
a ti napokon
raspolažeš mrakom
koji su drugi hranili i čuvali
Zaboravimo istrošene pozive
mjesečinu i zrikavce
Pjesma zbog koje te više nema
također je zaboravljena
Prošetaj do obližnjeg potoka
napij se vode
skvasi vrat i umij lice
Ledenom se bistrinom
pripremi
za tužnooku budućnost
