VJEČNO OTVORENA VRATA ZAVIČAJA
Postoji jedno mjesto
Jedno malo mjesto
Posebno mjesto
Koje vrijedi mnogo
Ali baš mnogo
Barem za mene
Moj odraz
Odraz moje porodice
Mojih snova
Želja
To mjesto je kutak
Gdje padaju najljepše kiše
Pune briga
A opet bezbrižne
To je mjesto
Gdje sunce najviše grije
Toliko jako
Da se ozari u nama
U našem srcu
Toliko jako
Da kada pogledamo gore
Pojavi nam se u oku iskra
Iskra koja krije mnoge tajne
Iskra u kojoj je emitovano naše djetinstvo
Naše prve riječi
Koraci
Suze
Naše najljepše uspomene
Ružne uspomene koje su ipak lijepe
Na neki način
Svoj način
Koje su posebne
Jer su se desile u njemu
U našem domu
U našem malom raju
Raju
Punom plavetnila i zelenila
Pejzažu najlješem
Našem
Našem raju
Živimo tu
Živimo san nečiji
Rođeni smo tu
Srce ostaje tu
Naši nestašluci
Smijeh
Suze
Ostaju tu...
Sa njim
Ostavljaju pečat naših emocija
Njemu
Našem raju
Mirisnom
Lijepom
Svaka pomisao
Emituje reprize
Koje nam neće dosaditi
Nikada
Ali baš nikada
Reprize igara
Nestašluka
Mahalske djece
Prvih koraka ka školi
Osnovnoj
Srednjoj
Koraci ka budućnosti
Koji su teški mnogo
Možda
Možda se moja
Tvoja
Njegova
Njena budućnost
Neće ozariti ovdje
I snimiti uspomene naše djece
Možda ipak i hoće
Možda bude ipak tako
I naša djeca da započnu
Snimanjem životne serije ovdje
Možda i ne
Ali sve u svemu
Jedan dio nas nas uvijek čeka
Naše emocije
Sjećanja
Uspomene
Čekat će nas
Naš zavičaj
Čija su vrata otvorena
Uvijek
Vječno
Rukovodilac literarne sekcije: Senada Đešević
