detalj slike: KRK Art dizajn

TAMO NEGDJE

 

Stojim na tragu dotaknut slutnjom

da ću noću izabrati krivi pravac želja

i otići u smjeru kukavica i noćnih vilenjaka.

Zbačen sa trona poslušnosti

i stavljen ispred vrata srama

koja se otvaraju i zatvaraju

i na jednu i na drugu stranu,

tako da ni ne znam da li sam ušao ili izašao?

U stvari,

zatečen dojmom neizlječivih iluzija,

gubim nadu i vjeru

u opstanak dostojan čovjeka.

Možda je ispravno da gubim,

s razlogom,

da se izgradi nova i veća snaga,

koja neće dozvoliti poraz,

već stvoriti revolt i borbu

sa kojima bi se povratilo poljuljano dostojanstvo.

Nije riječ o iscrpljenosti duha.

Ali, odlutali pogledi znaju da unesu nemir

i izazovu zbunjenost u pravilima rasuđivanja.

 

Negdje daleko u neraskrčenim prostranstvima

brišu se uspomene i zameće se trag vremenu

 potisnutom u ladice prošlosti,

da bi zaiskrilo u momentu

kada duša sebi dozvoli percepciju slika,

a mene u grlu nešto steže i suza za oko štipa ...

 

A tamo negdje,

gdje lasta nošena slamkom iluzije

nema gdje gnjezdo izgnjezditi,

jer nema one potrebne topline ljudskog srca

i nema marve za kojom bi i muva priskočila,

zlatni lastin zalogaj ...

 

Eee, baš tamo negdje,

stoji komad mene,

odvaljen, prevrnut i svrgnut u ponor

iz kojeg kulja svijetlost

da se čak i Mjesec u vedrim noćima pita:

"Čije su ono oči zalutale bez traga?"

 

 

MOJA ZEMLjA

 

MOJA ZEMLjA JE U MENI

KAD SAM POŠAO IZ NjE

PONIO SA JE SOBOM

NE ŽELIM DA POSTANEM

NjENIM VLADAROM

DOZVOLIO SAM JOJ

DA ONA VLADA NADAMNOM

MOJA ZEMLjA NIJE ČIZMA

ZA SVAČIJU NOGU

NISAM DOZVOLIO DA MOJU DUŠU

PRITISKA TUĐE STOPALO.

 

ONA JE SILNIJA I LjEPŠA

OD SVAKOG ZGAŽENOG CVJETA

OD SVAKE PREGAŽENE MLADOSTI

MOJA ĆE ZEMLjA ŽIVJETI

DOK JA BUDEM ŽIVIO

 

KAD STE PUCALI U MOJU ZEMLjU

PROMAŠILI STE

JER NISTE POGODILI MENE

KAD STE U MOJOJ ZEMLjI

TEROR I ZLO ČINILI

SAMI STE SEBE UBILI

NEĆU VAM SE SVETITI

NE ŽELIM BITI SAMOUBICA.

 

AKO STE U MOJOJ ZEMLjI

ISPIJALI GORČINU

SIGURNO NISTE ZNALI

ZAŠTO STE DOŠLI U NjU

AKO STE SE LjUTILI NA MOJU ZEMLjU

SIGURNO JE NISTE RAZUMJELI

 

MOJA ĆE ZEMLjA ŽIVJETI

DOK JA BUDEM ŽIVIO

 

MOJA ZEMLjA

NIKAD NEBI IMALA PROTIVNIKA

DA NEMA IZDAJNIKA

ONI SU SMEĆE ZEMLjE MOJE

NAS DVOJE NjIH PREZIREMO

ZBOG NjIH

NE ŽIVIM U SVOJOJ ZEMLjI

NEGO ONA ŽIVI U MENI

MOJA ZEMLjA ĆE ŽIVJETI

DOK JA BUDEM ŽIVIO

 

ilij@art

 

U IME NEVINIH LjUDI

 

U plaču zadrhtalih vrba

prepoznajem poglede nedužnih.

Koplja se lome u jurišu razapetih grudi,

jutrom će ovdje svaka zora da krvari,

a pepeo razasut po baštama neba

šaputaće žalopojku nevinih ljudi.

 

Koračaće mjesec u beznađa,

tražeći pogled izgorjelog sina,

vrisnuće suza u plamenu mladosti,

rastopiti nabrekle šake đaka, seljaka,

bajoneti, pucanj, a zatim ...

tišina.

 

 

ilij@art

 

NA RUBU PREPORODA

 

Otvori prozor nebeskog svoda

zavuci ruku u pregršt noći

budi na rubu preporoda

zažmuri i svjetlost će doći.

 

Zatvori nebeska vrata

zakucaj na njih ljubavi svoje krst

kreni putem nepovrata

prošetaj ispred zida srama, stavi na čelo prst.

 

Drhtavom rukom razvuci zavjese raja

sačuvaj mjesto u carstvu tame u nebeskoj tmini

sve će ti se reći od početka do kraja

ako se nađeš dušom u Božjoj zavjetrini.

 

 

 

OTPADNIK

 

Razapet na životnom raspeću

odbačen od ljudi

slomljen u duši

progutan mržnjom

preliven napašću

uvršten u voz 13. reda

grešan bez Boga

nagrađen zvjerstvom

prebačen u tamnice života

uplašen krikom smrti

predodređen za patnju

odjeven u crno

koljem pasji život

bacam ga žabama

tražim novi

od puža golaća.

 

ilij@art

PODELITE OVAJ TEKST NA: