IZIGRAJ SEBE
Vjetar njiše misli
nosi kofere plagijata.
Cvjetovi se bacaju pod korake
kiša se penje na nebo.
Emancipiraj golgotu
izigraj sebe a ne mene.
Juri kao grom kamen.
Pomiče se i emocija.
U suton melodije treptaja
diši me elokventno.
Sabiraj utisak na prste,
svečanost zvijezda piše.
Ljesak tvojih riječi se diže
ustani i zaplješći boljima!
Od ljubomore misli ne žive
jer od zavisti duša ugine.
Fijasko i nije neuspijeh
jer i pokušaj je uspijeh.
POLOG
Tuga me pokupi na kraju
Po stalnom običaju
Na zemlji vragova ničem
Po lošima vičem
Bol me posjeti na početku
Po obnovi slabosti
Na dnu suza kličem
Po dobroti samo kliše
Sreća me podigne u sredini
Po očekivanju vjere
Na njoj zaspim i venem
Sve u jednom danu
Laž me izigra prije svega
Po osobi u pravom stanju
Na balkonu istine dišem
Po cijenu života tebi pišem
NE ZABORAVI
Po očima koje se smiju
da me pamti tvoja dodirljivost.
Po zvanju duše koja se trudi
da me ljubiš u skladu s njom.
Po zagrljaju misli koje se bore
da me ne zaboraviš u odlasku.
Po učtivosti uma koji se daje
da me prepoznaš u dnu tuge.
Po srcu ispiši ljubavni plam
kad se duša očaju predaje.
