detalj slike: KRK Art dizajn

ISPOVIJEST

Bože, šapućem,

Spasi ovog prokletnika,

Kojem glava visi na ramenima.

Spasi ovog nesrećnika

Koji nosi ovozemaljsku tugu sa sobom.

Spasi ovaj izdanak ljudski

Koji bi se radije pretvorio

U otpala pera ptica

Nego što bi ostajao da bivstvuje

I da time oduzima nekom drugom

Vrijeme na zemlji.

Odagnaj nemilost sa moga puta.

Smiluj se nad ovim čovječijim vapajima,

Osjećam kako trnem u nemoći,

Osjećam kako trunem u samoći.

Gospodaru moj,

U ovoj sablasnoj noći bez svitanja,

Pokoran stojim pred tvojom slikom,

I slutim kako me grehovi iščekuju.

Kako mi jedu kožu,

I kako cijede pokajanje iz mene.

Premili oče,

Otkloni ono ljudsko s mene!

Proklet sam na samosažaljenje

Protiv kojeg se vrtoglavo borim

Ali koje me i nemilo sustiže!

Niske strasti mi u ruke padaju,

Progonim samoga sebe

Iz hrama svog uma.

Izdao sam nalog za ekskomunikaciju

I neću žaliti

Ako me neprimiš u svoje carstvo.

O, Bože, jedini spasu,

Tražim oproštaj,

Za sve počinjeno.

Tuđa Krv po mojim nogama

Se lako spira vodom.

Ali krvav um

Ne mogu spasti

I time ujedno

Od svojih strasti

Odrasti.

Oprosti što moje cviljenje

 oduzima riječ bilo kom drugom zvuku,

Osjećam se bezvrijedno

I od mog pokajanja nema osvrtaja.

Vidim se samo neznatan

I umilan u svom izvinjenju.

Smjelo ti još uvijek tražim

Umanjenje kazne,

I preklinjem za oduzimanje

Moje duše prazne.

 

 

IZOBLIČENjE

 

Šumske pogodnosti

Uobličavaju moje misli

I stvaraju čovjeka

Koji je rob svojih osjećanja

Pregršt lanaca

Pokorava mi tjelesnost

I obuzima me svom silinom

A ja se vrtoglavo borim

I ne dam ovo mesa sa kostiju

Ne dam ovo podlo biće

Raskoš uma me doziva

Cičem za apatijom

Želim da sam ptica

Da mogu da odletim od šume

U kojoj sam bačen

I ugnjetan

Želim da odletim

Osjećanja me sputavaju

Nepomućenost moga duha

Vapi za slobodom

Hoću da imam promet

Kroz vazduh

Želim samo nužne potrebe

Nedodirnute nepotrebnim

Moja volja

I zadovoljstva

Od pukog su beznačaja

Ova iskra unutar mene

Što gasne i vijori

Opkoljava mi ruke

I članke nogu

Ne da mi

Ne da mi da nestanem

Hoću da sam vjetar

Da mi niko ne vidi krila

I da idem kuda mi duša seže

Da se rasprostirem i da odagnam

Strepnju i malaksalost

Jednog promuklog glasa

Što mi podmuklo nameće

Svoje sirove emocije

Što bez trunke srama

Zaklinju ovo tijelo

Na vječnu i bespomoćnu čamu

Odbijam da hodam ulicom

Ja nisam ovaj krvotok

Zgučen sam i malen

Strepim od svojih potreba

I preklinjem ih da nestanu

Da se zatvore kao pore

Rasprsle po mome tijelu

Gledam sebe

I vidim funkcionalnost

Bez i jedne funkcije

Živim za uprošćavanje potreba ega

Koji ne zna i ne sluti

Da ne može da se oslobodi

I kom ne može da se nadomjesti

Ništa za čim čezne

On nema ništa

Sem tjelesno stanje

A ja želim da sam bezobličen

Samo vjetar

Ima dušu

 

 

SRAM

 

Žmirkanje ljudskih potreba

Protjeralo je iz mene čovjekoliki oblik

Prekinuo sam sintezu proročanstva

I počeo da koračam unazad

Evolutivno sam poremetio spregu

Transformisao sam se u ono

Od čega sam bježao

Sveo sam se na homeostazu

Koju sam progutao I sažvakao

Noćima kuburim sam sa sobom

Kudrave su planine preko kojih sam prešao

Da savladam sebe

Sva moja taština I borba

Pale su kao dijete koje ne poznaje hod

Sablasna ženo,

Zbog tebe sam zaboravio sve svoje borbe

Gologlav sam bio pred tvojim ništavlukom

Kao da ništa prije tebe nije bilo u ovom stvoru

Koji je od polimorfnosti oblika

Pred tobom pao kao da je animalan

Pokunjen nosim poraze

Rješavao sam metafiziku

A porazila su me dva pomnožena broja

Umanjila si moje samoljublje

Koje sam gajio za sve ono što sam postigao

Mislio sam da sam splet algoritama

Porazila me žena koja nije čula za kibernetiku

Mislio sam da sam kovač

Porazila me žena iz metalnog doba

Mislio sam da sam Aleksandar Veliki

Porazila me žena što kopa kanale kod Eufrata

Obezdanila si mi riječi

Opovrgnula postojanje

Mogu da psujem I vičem

Ti me ne bi shvatila

Mogu da lajem I režim

Ti bi se smijala

Niskobudžetni sam stvor jednak tebi

Kad sam doživotnu zaradu na tebe uložio

Moj je sram I stid

Dižem bijele zastave

Nek čuju svi

Hitler je slab zbog jedne žene

Teslu je ubio elektron

Mendeljev je pomiješao kap vode sa zlatom

Piramide je srušio sunčev zrak

Mene je minirala lažna ljubav glupe žene

PODELITE OVAJ TEKST NA: