RASUTI BISERI
Potajno, zbog njega pjevajući je snila
Zavoljela crno vino
Širila svoja krila
letjela kroz polje mirisno.
Tiho, lahor topli se umorio
Spuštajući se niz daljine ravno
Plavi horizont se otvorio
Opijenim pogledom ona sniva odavno.
Polako, vrelinu daha je ugasio
Meku kosu već sjetno, blago ljubi
Oblak kao pjena se negdje izgubio
Ostadoše, rasuti biseri.
Nečujno, pjesma je nestala
Neko čudno jutro, raspršilo nadanja
Kamenom suzom je praštala
Rasuti biseri, izbrisali njena sanjanja.
TAJ DAN JE KIŠILO
Iskra sunca je zasjala na tvom licu
Onog trena kad si ga ugledala
Iz oka dugine boje nebo obasjale
Crvene ruže procvjetale.
Niko nije vidio
Ni iskru sunca, ni dugu, nit ružu
Pogled si spustila
Požurila niz ulicu
Jer kiša je padala
A on...
Taj dan je žurio, jer...
Jer je kišilo
Nije vidio djevojku sa iskrom sunca na licu
Duginim bojama u očima
Cvjet iz napukle ceste nije primjetio
U hodu ga je zgazio.
Taj dan je kišilo
KOLIJEVKA OKA
Suza u kolijevci oka
Dan se budi sa novom zorom
kuća pod brijegom usamljena seoska
okružena zanoveti i djetelinom.
Život se polako briše
Korak po korak do sumraka
Preko polja i šumarka, na više
Vjetar nosi pjesmu rastanka.
Preko druge strane uz svjetlo svijeće
Prate ga molitve uz tihi uzdah
Miriše poljsko cvijeće
Suza u kolijevci oka, još tiši udah.
Kroz vrijeme ističu posljednje minute
Noć nosi prah jednog ćovjeka
Riječi iz knjige života sada ćute
Na drugoj strani poljane, neko ga sada čeka.
