|
|
|
 | Nemanja Zivlak | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
VIDOVDAN
Vrh Kosova polja slavom okrunjena
Razmeđi se jutro od bijele zore,
Kao curska suza kad padne iz oka
Na džemadan bratski izlomljenih toka;
Zadušne svijeće u hramu još gore,
I u tom se trenu smiri vaseljena.
Trpeza i pričest, posljednja i prva
Navila je klasje zemlji otežalo;
Heruvimska pjesma nebu se uzdiže
I žrtva k'o niska bisera se niže.
Plodonosno sjeme tu se posijalo,
Naše zrno soli, našeg hljeba mrva!
Očima se živim vidjeti ne može
Međa što dijeli zemlju i nebesa,
Ona se mučenički prelazi u stroju.
Nadom u vaskrs, stradanjem u boju
Slomljenih sječiva, zdrobljenih tjelesa
U slavu života, pomiluj ih, Bože!
Pogledaj, oslušni još kopita zvone,
Miloša u sedlu Ždralina svoga.
Vidiš li kneza, deset Jugovića;
Milana, Ivana, Pavla Orlovića;
Braću Musiće, Relju Krilatoga?!
Poznaješ li prag srpske vasione?!
Za ime presveto Gospoda s visine,
Vitezovi slamaju begove i paše
Žrtvujući sebe na Vidovdan sveti
Čekajući vaskrs, oni neće mrijeti.
Riječi za vječnost: Kosovo je naše,
Za njega se živi i kada se gine!
SVETA ZEMLjO
Bakarno veče spuštalo se s mirom
Žar nebeski skliznu u zaklon planina
Sva priroda krenu ka smiraju svome.
Samo iznad tebe, polje božurova
Još na horizontu kao plamen svijeće,
Silni vitezovi bore se i lome.
Tu, đe krst i pričest mjera su i međa
Neumrlog srpskog slobodnoga duha,
Tu su vile strigle svoje duge kose
Iznad Gračanice, u beskraju žrtve,
Za nebesko carstvo i poljane rajske.
Još hati na pleća jurišnike nose.
Raspeta si, zemljo, vječnih liturgija
Kao Sin Gospodnji na tisovom krstu.
Raspetoj ti služe krštenje, opijelo,
Za sve zle i male, u sutonu duha.
Zadnjim damarima oproštaj tražiš,
Dok koplje čekaš u smoždeno tijelo.
I u tome času nek se zemlja strese
Nek proključa vatra i nebo prolije,
Jer u času tvoje pobjedničke smrti
Zemlja će prepući od stida i srama.
Nemoćno će gledat’ adovski sinovi, ‒
U samrtnom trenu, Ti ćeš vaskrsnuti.
|
