Otvorio se novi rudnik, rade stari radnici.
Nekad je sirotinja bila zadovoljna sa četvrt hljeba, sad sirotinja živi u svojim četvrtima.
Prepisao sam aforizam, otkucali su me!
Ne gledam televiziju, zaglupljujem se na društvenim mrežama.
Okačio sam televizor na zid, sad mi je crno-bijelo pred očima.
Otkad imaju mobilne telefone, službenici nemaju kad da se javljaju na fiksne.
Da bismo obezbijedili mir građanima u cijeloj državi, koga treba da pobijedimo?
Sve više roditelja djecu upisuje u škole u kojima mogu sve da završe.
Ko ide za mnom, mora da bježi od nekoga!
Tek sad čitam o devedesetim, do sad sam u njima učestvovao!
Dobio sam domaći zadatak, posjetio sam stranu ambasadu.
Ništa nije beskrajno, kraj je na početku.
Nauka je protiv rata, ali je u trendu dualno obrazovanje.
Budžet smo napunili povećanjem cijena zbog rata u Ukrajini. Nije li to ratni budžet?
Presudno utičete na sudbinu svoje zemlje, kad iz nje odete.
Optuženi je toliko zabrljao, da ga jedino sudija može oprati.
Gastarbajteri i političari imaju slične navike, u jednoj zemlji rade, u drugoj troše pare.
Uspješan pisac je onaj čije dijete pročita očevu knjigu.
Kad je najavljen obračun sa kriminalom, radnici su se zabrinuli da će ostati bez svojih šefova.
Gdje ste do sad, čekamo vas u zasjedi!
Naišao sam na svjetlo, ali nigdje tunela!
Nije svugdje burek poskupio, negdje je smanjena tepsija.
Lijekovi, kojima je istekao rok, imaju prevremeno dejstvo.
Dok smo zemlju branili od neprijatelja, osvojio ju je korov.
Opet sam počeo da pričam sa komšijom, jutros smo se posvađali!
Sklonite bager, kuća samo što se nije srušila!
Kome smeta višak mojih kilograma, neka uvuče stomak.
Izborni rezultati su očekivani, brojanje još nije završeno.
Kamere su na svakom koraku, a na TV-u uvijek ista slika.
Zaposleni znaju da ne treba gubiti slobodno vrijeme.
Omladina je željna znanja, jedva čeka da krene u auto-školu.
Ptice su pametnije od ljudu, kad se otsele, znaju da se vrate.
Izbjegavam zubare, idu mi na živce!
