RAĐA SE KAJANjE
Ti od danas
Nemaš dom
Nikada ga nećeš
Ni imati
Nećeš sagraditi
Ostaješ sam
Tiho izlaziš vani
Da vidiš
Kako pada snijeg
Kako te niko ne traži
Kako je nebo sivo
Kako je srcu tužno
Kako ga pogodi grom
Kako dozrijeva kraj
Sve je beskrajno daleko
Voljena žena dijete
Najdraža pjesma
Rascvjetana ruža
U glavi
Rađa se kajanje
Ti silaziš
Zgrčen
U crni Had
Na kameno dno
U svoj kraj
DONA I NjEZINO PETORO MALIH
Jedna visoka breza
Ispred stana
Njiše se
Čas u lijevo
Čas u desno
Hladan vjetar duva
I snijeg se sprema
Dvije đevojke
I tri žene
Iz komšiluka
Bacaju kamenje
Na male kučiće
I njihovu majku Donu
Koja ih nedavno okoti
Hoću da se spustim iz stana
Da ih upozorim
Ali oko mi zasuzi
Misli u meni se bune
Postoji nešto što se voli
Šta to žene rade
Hoće da unište
Mlade životinje
Njihov život i zrak
Na tom mjestu
Hoću da ostavim
Mlijeko kosti
I jedan zagrljaj
Hoću
Da branim ta mala bića
Vraćam kamen
U kameno doba
Pravim drvenu kućicu
Za jedan život
I toplotu od sreće
Koja u ovo veče
Sjaji
I pokreće me
NEKA SVE IDE U ZABORAV
Gospodine
Prekrsti se još jednom
Namjesti leptir mašnu
Stavi šešir
Uzdahni
Za prohujalom srećom
Ispij čašu vina
Izađi iz krčme
Iz svoje tame
Tvoje su oči
Još začuđene
Niko te ne zove
Svako te zna
Sjeti se riječi
Koje si naumio
Da kažeš
Ništa ne smiješ
Da zaboraviš
Uzmi pero
Napiši jedan stih
Zaplači u njemu
Ako treba
Zaviri malo
Na tuđi prozor
Protrljaj oči
Žrtvuj se za ljubav
Previše si zamišljen
U ovo nebo
U prazninu
Tvoj lik je
Izvan ovog vremena
Gospodine
Ugrizi se za usnu
Pusti
Nek sve ide u zaborav
Izađi sa bogom
Koji te stvori
ZAMIŠLjAŠ SEBE
Ništa te više ne može iznenaditi
Budiš se sam skoro da ne spavaš
Živiš u svom mraku na petom spratu
Razmišljaš jedino kad pišeš
Neka pisma i pjesme nekom dragom
Tu mijenjaš raspoloženje
Čas si veseo čas gorak
Živiš između sunca i zemlje
Slušaš muziku koju (ne)voliš
Ti si jak i ako si tužan
Ne piješ ništa osim čaja
Ne jedeš samo po malo sebe
Teško dišeš i zamaraš se
Zamišljaš sve gradove gdje si bio
Gdje si živio sa kime si spavao
Zamišljaš sve bivše koje si ljubio
Koliko njih koliko lijepih slika
Koliko mučiš sebe koliko bole pjesme
Nema sumnje sve ti je dosadnije
Sudbina tiho struji lete neazurni krici
Takva je tuga koja te rani
Korak po korak sve manji sve kraći
Buntovno spreman idi pale se svjetla
Nemaj strah neće se ponoviti
Plamen golica
Postani trava i pahulja laka
Trepetaljka zaborava
