|
|
|
 | Ranko Pavlović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
DIVINSKE PAUKOVE MREŽE
Čitajući nove pjesme
Radmila V. Radovanovića
Porodični dom u Divinu,
s toplinom hercegovačkog sunca
koja se tu decenijama gnijezdila,
velikodušno si ustupio paucima.
Po odajama tvojih negdašnjih snova,
po vatri tvojih mladalačkih ljubavi,
po rasplinutim pogledima tvoje brižne majke
i oca koji je vraćajući se sebi
uvijek odlazio da drugima pomogne,
po njihovoj žudnji da tvoji povraci
divinskim sirenama s mirisima
soli i vjetrova Sredozemlja,
budu makar malo češći,
pauci strpljivo i zanosno,
utkivajući u osnovu vijekova
potku damara srca i prolaznosti,
pletu mreže u koje love tvoju melanholiju.
Ti, drhteć' u žicama Orfejeve harfe,
i razgoneći oblake što su natkrili Mrki Grad,
u neistraženim visinama pradjedovskih smokvika,
u srebrnastom odsjevu hercegovačkog kamena,
trpajući u njedra bokore mirisne žalfije
i zgrćući sa dna oproljećenog Fatničkog polja
jata gaovica koje nisu uspjele da se sakriju u mulj
gdje bi dočekale jesenje kiše,
zuriš u nebeske galije koje,
sa razapetim jedrima istkanim od tvojih stihova,
u mitske nedoglede odnose treptaje tvoje duše.
I pišeš nove pjesme,
jer – šta bi drugo u ovom vremenu
novih antičkih kalvarija,
činio Pjesnik u čijim se bolnim zjenicama
talasaju obline divinskih afrodita?
16. 11. 2022.
|
