detalj slike: KRK Art dizajn

SVAKO KO JE PREŽIVIO STRADANjA DOŽIVIO JE LjUBAV

(Krajina u duši, autori Branko Miljević i Nikolaj Miščević - Književni ESNAF, Beograd, 2022.)

 Ilija Šaula

Knjiga poetsko-memoarskih pripovijedaka „Krajina u duši“ rad je dva autora. Branka Miljevića i Nikole Miščevića.

Miljević je romanopisac, a Miščević poeta koji u  lirskom opusu svoju društvenu stvaranost vrlo vješto iz misaonog diskursa iznosi pred čitaoca u duhovnom i sentimentalnom poimanju. Njegova pripovjedačka snaga u ovoj knjizi živi u sjećanjima sakupljenim slušajući  pretke, proučavajući memoare preživjelih i uživljavajući se u sudbinu sunarodnika. Govoreći o strahotama u Drugom svjetskom ratu nad svojim srpskim narodom od strane Nezavisne države Hrvatske na čijem čelu je bio ozloglašeni poglavnik, ustaša i fašista Ante Pavelić. Miščević nije hroničar niti istoričar, on u ulozi pisca, dubinom svojih misli i živih sjećanja svjedoka stradanja, donosi svjedočanstva koja oživljavaju požutjelu arhivsku dokumentaciju. Miščević oživljava pričom vrijeme i period kada su se zločini dešavali, posebno se unoseći u Glinsku golgotu zbog stradanja bližnjih čiji su nedosanjanji snovi zauvek sagorjeli u plamenu i zgarištu svetinje, crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Glini.

U naraciji kod Miščevića osjećamo neutješnu bol za životima pred kojima su se tek nalazili izazovi. Nakon tih smrtnih strahota veliki broj djece je postalo siročad i nastavilo živjeti sa spoznajom da su im roditelji pobijeni, odrastajući po domovima za siročad ili kao usvojenici po hrvatskim porodicama, često pokatoličeni i odvraćeni od nacionalnog identiteta… Izbora nije bilo, ili umrijeti u siromaštvu, gladi, bolestima i ostalim strahotama rata. Odvažnost da se ostane na kućnom pragu kao što je uradio Ljuban Jednak iz Gline, junak jedne Miščevićeve  priče i preživjeli svjedok sa stratišta, rijedak je primjer odvažnosti koja ga je koštala ponovne golgote,  raspadom Jugoslavije, rat 90ih i našao se kao svjedok egzodusa u izbjegličkoj koloni koju su Srbima iz Krajine priredili hrvatski nacionalisti drznuti ponovo na Srbe da ih protjeraju, pokatoliče ili pobiju, četvrtog rješenja nije bilo.

Naš autor se pita za Božiji sud, ali se odvraća da daje odgovor jer odgovori leže u svijesti svakog razumnog čitaoca. Ne postoji sud koji bi mogao da presudi zločincima osim vjere da takvi monstruozni zločinci moraju i mogu biti kažnjeni samo Božijom presudom. Ljubav kojom Miščević plemeni svoje pripovijedanje najljepši je primjer kako se čuva dug prema precima i ostavlja zavjet potomcima. Čovjek po Božjoj promisli ima osobinu praštanja isto kao što mu je Bog namijenio da ne smije zaboraviti, posebno na opominjuće događaje iz kojih pouke treba da usvoje počinioci zločina da bi im božanska ljubav mogla praštati.

Kod Branka Miljevića susrećemo sasvim drugačiju temu. Kod njega takođe postoje vibracije koje ga vežu za dug prema precima, ali on želi u svojoj pripovjesti Krajinu ugraditi u dušu sa mnogo ljepšim motivima. Idealom ljubavi proizlazećeg kroz ženu. Idealom života proizlazećeg kroz porodicu.

Miljević u svojim pripovijestima snažno naglašava povezanost za zavičaj, neraskidive  elemente koji ga čvrsto drže ukorjenjenog u drvetu života. On ljubav gleda kao arteriju u napajanju sa životnim sokovima i održivosti sistema života koji bi bez te arterije presahnuo.

Miljević u ženi vidi i osjeća božansko, isto kao što smatra da je i on neprikosnoven dio tog božanskog. Naglašava sklad prirode, posebno podneblja gdje se čovjek rodi i sazri u igri i borbi sa životnim izazovima. U njegovoj iskrenosti ne nailazimo na kajanja kad čovjek dijeli najintimnije dio sebe, sa onima koje voli, jer on tu uzvišenost umije na ispravan način podijeliti, ne čineći niti jednog momenta grijeh. Miljević nam kroz svoja lirska, romantična pripovijedanja govori da nema svrhe skrivati se pred Bogom, dok čovjekove oči nisu dužne da sve vide, niti uši da sve čuju, a ni usta da o svemu progovore. Bog je iznad svih. Sila koja upravlja sa nama ostavlja nam pečat na duši i upravo taj pečat je potvrda i ovjera našeg činjenja, koje Branko Miljević usrdno opisuje u svojim pripovijedanjima.

Ljubav je arterija čovječanstva!

 Vest Čester, PA, SAD, 09.10.2022.

PODELITE OVAJ TEKST NA: