detalj slike: KRK Art dizajn

Jednom živi, živi zauvijek...

(Bulevar svetlosti, promisli o životu, Ilija Šaula, Književni ESNAF, Beograd - 2022, 3. izdanje) 

Svaki život je sam za sebe, zato se ne sjećamo drugih života. Kad povučemo liniju ispod dijela života i saberemo slike i utiske, sve je to ljubav, jedini miraz koji možemo ponijeti u njedrima duše na putu prema novom životu. Što više ljubavi i dobrote, to više blagostanja u budućem životu.

Ljubav se ne može popiti, ali nas može opiti!

Ne spominjem kardiologiju, već govor srca, zar to nije nauka od koje pjesme nastaju? Kad leptiri zaigraju u okolini srca red je da ga i posjete. Tako započinje igra kada ljubav kolo vodi.

Prilikom buđenja misli pokušavam da to činim mirno, nježno, kao kad sunce podiže rosu. Na taj način su zrelije, imaju snažniju poruku i umiljavaju mi se dok ih usvajam. Kad bolje razmislim, sreća je uistinu nekog usrdno voljeti, a kolika je tek kad je ta ljubav uzvraćena? To je procjep u koji pjesnici znaju zaviriti i zateći   inspiraciju budnu. To je mjesto gdje se lirika presvlači pred svoje veličanstvene nastupe i poziranje pred pjesnicima.

Ljubav vlada svijetom potajno, ali neumoljivo!

Uvijek tragamo za ljudima od kojih bismo željeli da nam otkriju svijet. Kad ih pronađemo, uvjerimo se da je to zaista tako i počnemo da ih volimo. To je ljubav! Sve je do uređenja i sve čovjek može da postigne za sebe dok je ljubav u njemu. Njeno odsustvo nas definitivno vraća u haos. Mržnja ne postoji, to je odsustvo ljubavi kod onoga koji misli da ga drugi ne vole. Znati i misliti je razlika. Ako mislimo da nas neko ne voli, to ne mora da znači da je to potvrda nečega, dakle to je odsustvo ljubavi u naslućivanju, a ako znamo da nas neko ne voli - u pitanju je razlog zbog kojeg je tako, dakle dogodilo se nešto konkretno u odnosima zbog čega je ljubav odsutna. U jednom i drugom slučaju se radi o ljubavi, nigdje se ne pojavljuje mržnja. Čovjek je izmislio riječ mržnja da bi njom nazvao termin odsustvo ljubavi, isto kao što je za odsustvo svjetlosti prozvao tamu, a odsustvo toplote nazvao hladnoća.

Mržnja da postoji, onda bi svi mrzili. Ona može biti izraz, riječ za dio osobine pojedine osobe i nikad se ne može upotrebiti termin za sveprisutnu mržnju kao za sveprisutnu ljubav. Za mene mržnja ne može da postoji. Mogu da razumijem, mogu da vjerujem i mogu da volim. Sretan sam zbog toga i ako je samo to preostalo, čovjeku je dovoljno. Gdje je tu sad prostor za mržnju? Ljubav ne prepoznaje granice među onima koji znaju da vole! Znam da ponirem u stvarnost koja nam je svima prirodna i dostupna, možda ne toliko suptilno koliko bi neko očekivao ili sebi dozvolio, ali zato je svačija misao upregnuta u kočije mašte i umije da stvari čini šarenim poput najljepših kolača.

Volim da su tu ljudi koje volim. U posljednje vrijeme sve češći su gosti u mojim mislima. Ljudi odlutaju, zaljube se, žive i slave životne pobjede, pronađu radosti i usput tuguju. Dođe vrijeme kad počnu da žive ljubav. Neobičnu, za koju su mislili da ih je napustila ili da čak i ne postoji. Ljubav nikad ne umire! Ta divna ljubav koja nas nikad ne napušta. Sve više shvatam koliko se volimo! Ovo nije ljubavno pismo. Ovo je priča o ljubavi. Vjerujem da ljudi mogu da se vole. Znam da ću voljeti do kraja života. To je tako divno, to je tako neophodno, to je tako dobro. Neću nikad izabrati da ne volim. Volim ljude koje znam, kao i one za koje ne znam da postoje, ali posebno mi je drago kad osjetim da sam voljen, kad suza uštine za oko onog koga neizmjerno volim. Drago mi je kad poletim kao ptica na osmijehu onog koga volim. Granem kao sunce kad zaplovim mislima voljenog.

Život je u stvari ljubav. Voljeti, željeti, misliti, stvarati, sanjati i ljubiti! Zbog toga svaka izgovorena riječ treba da ima svoju težinu, da bude riječ zbližavanja, riječ iskrenosti, riječ odgovornosti, riječ povjerenja, pečat onog šta sanjamo, mislimo, govorimo, pišemo i radimo, istom mjerom odgovorni prema sebi i drugima. Moramo graditi motive jedni među drugima. Otkud izranja ljubav? Nikad ne kažem da je lijepo imati onog koga voliš. Lijepo je voljeti.

Kamen nije toliko tvrd da se ne bi mogao pretvoriti u prah, niti je prah toliko čaroban da se ne bi mogao pretvoriti u kamen. Kažu da je posrednik u jednom i u drugom slučaju ljubav. Možda ja neuk ne mogu razumjeti, ali zar postoji nešto drugo u kosmosu, nešto što mi ne poznajemo ili nešto što nam se nije prikazalo. Imamo srce i dušu koji ljubavlju okamenjuju naše trenutke ili ih u prah pretvaraju.

PODELITE OVAJ TEKST NA: