O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKolumnaKultura sećanja


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Poezija


REKVIJEM ZA VRANCE

Aleksandra Gajić - Aleks Saška
detalj slike: Konji vrani, Medić Zoran, ulje na platnu


 ZAVIČAJNA ZEMLjA


Kako je sladak, i neponovljiv
miris zemlje zavičajne,
kad ti se u srce,
u grlo popne
ona bolna nježnost,
od koje bi u isti mah
i plakao, i bivao
srećan.
Dođe ti na trenutak da stojiš
i samo ćutiš,
dirnut i žalostan u isti čas,
osluškujući nijemu tišinu,
jer iza nje više ništa nema,
i to dobro znaš.
Otišli su odavno
i brat i sestra,
i prijatelji zavičajni,
otišli su i svi tvoji zvonki smijesi
koji su se stapali sa zvukom
crkvenog zvona,
 i toplih zavičajnih kiša.
Otišla je sa njima i sva bezbrižnost života,
i svi snovi,
koje si sanjao priljubljenog nosa
 uz prozorsko staklo,
neobjašnjivo srećan.
I danas, dok stojiš
na proplanku,
onom istom zavičajnom,
a opet tako drugačijem,
pitaš se, da li te to tuge zovu,
ili bi opet samo kao nekada,
da pomiluješ  sijedu majčinu kosu,
i stegneš njene uzdrhtale dlane?
Pitaš se, a ne znaš
da te zavičaj već nježno sebi zove,
 i da će tuge tvoje ozdraviti
 kad osjetiš slatku mekotu trave,
i ponovni miris uzavrelog mlijeka.
Jer to je tvoj dom!
Tu se ponovo sebi vraćaš
i liječiš svoju izranjavanu dušu,
od ljudi, koji su drugačiji
od ovih,
koje si ostavio na zemlji
tvojoj zavičajnoj!



   MALE PROSJAČKE RUČICE


Sanjala sam onog dječaka od juče,
što prosio je na putu
ručice ispružene.
Izgledalo je, kao da se smiješi
garavo i umazano lice
bosonogog dječaka,
čekajući da zvekne novčić
kojim će kupiti topli hljeb
i trenutak zadovoljstva.
Prišao mi je tiho i oprezno,
nijemo gledajući svoj mali
dlan
na kome se ipsružila
sva dječija tuga,
 i uzdah ,
otkinut iz srca
u stid pretvoren.
Nisam imala novčić
da mu dam.
Pomilovala sam njegovu kosu
malenu i toplu.
Tada je upravio pogled na mene
i kleknuo.
Krupna kao komad stijene
suza kliznu niz lice
garavog dječaka.
Namjesto novčića ,
dugo je stiskao
dah ljubavi,
plašeći se
da mali
dječiji dlan
otvori!
 



ROĐENjE


Riječi se rasule ko prosuti klikeri
niz strmu kaldrmu grada.
Jecaju koraci nespokojnih
i nesrećnih  usamljenika
lica dobrote.
Jutros, pod maskama ljudskog,
zloba izviruje sa iskeženim zubima
ko mator pas.
Ostavljen na klupi članak
"Ubijena,pretučena i zgažena
Istina
smrvljena i nepotrebna,
nepoželjna i protjerana,
jer opominje savjest
o licu i naličju mase".
Uprkos tišini,
jato vrabaca
uznosi himnu
Tvorcu
dok Sunce na istoku
cijepa oblak
i obasjava raspolućena srca
zlih,
kao dama sa finim manirima
koja postidi prostaka.
U masi se izdvaja prosjak
sa licem djeteta,
koji više nudi od onih
koji mnogo imaju.
Uniženi i prognani nikog ne mrze,
pa ipak se smatraju
opasnim.
Gospoda nude slatku riječ
koja uprkos tome
prostački zvuči.
Tek njihovom igrom se opijaju
duhovi tame
bez sluha za umjetnost
Života.
Rađa se nada i vjera u
Ljubav.
U mekoti draperije
najfinijeg pliša
i ples opojnog zvuka frule,
čuje se plač novorođenog
Čeda.
Klepet anđeoskih krila
širi blaženstvo i nježnost,
Majka je jutro i to sivilo grada
obojila čarobnom bojom.
Na svijet je donijela
BOGOLIKOG ČOVJEKA!



 

 REKVIJEM ZA  VRANCE 


MJESEC PRAH  SIPA PO POLjU
I VUČE GA, KO VEO, TEK VJENČANE MLADE,
HITAJUĆ GRIMIZNOM, MRŠAVOM KONjU.
PROVLAČI SE ŽURNO DO RASPUKLE ŠTALE.
 
VEČERAS JE VAŽNO DA BUDE NA VRIJEME
I SPUSTI PRSTE NA NjEGOVA PLEĆA
NIKAD  KO NOĆAS NE BEŠE MU BREME
ŽUREĆI VRANCU, ŠTO U ŠTALI JECA.
 
MALAKSALA DUŠA , MRŠAVE SAPI
JEDVA  NA NOGAMA NjEGOVIM STOJI
   VRANČE MOJ, O KAKO TE ŽALIM
    SREBRNI  MJESEC   MUKLO ZAVAPI .   
 
A VRANAC, ŠTO NEKAD SNAŽAN BJEŠE
PLAČE KO NEKO SIROTO  DIJETE
RIĐU GRIVU U OČAJANjU TRESE
OČI MU PUNE GOLEME SJETE.
 
VRATIVŠI SE  SA   ORANjA I BRAZDE
  ČITAV DAN UZ  MALO VODE I TRAVE
UZMIČUĆ  BIČU NjEGOVOG GAZDE
SUMORNIH MISLI, UMORNE GLAVE.
 
U  ŠTALI MU NEMA  NjEGOVE DRAGE
JUTROS GA BOLNA POGLEDOM PRATI
"PROKLETE MRCINE,PROKLETE RAGE"
GAZDA SE OHOLO JADATI POČE.
 
ZAŠTO  VAS HRANIM LENČUGE BIJEDNE,
 KAKO MI VRAĆATE DOBROTU MOJU?
KLjUSINE NAZADNE, MATORE, STARE,
POKAZAĆU VAM, SVU SNAGU SVOJU.
 
UDARA  BIČEM, NE ZNA STATI
DOK  VRANAC GLASNO  UZ BOLI RŽE
  POGLEDOM TRAŽEĆ DRAGANU SVOJU
KOJA SE UZ NAPOR JEDVA DIŽE.
 
 PRIĐE  DO NjEGA  DRHTEĆI TIJELOM
NjUŠKOM MU POLjUBAC  DADE VREO
NIZ DLAKU  JOJ ,NEKAD SNjEŽNO BIJELOJ
ZELEN   GNOJ CURITI POČE.
 
SRUŠI SE  PRED  VRANCA, POGLEDA MILA
SANjAJUĆ  ŽUDNO LIVADE SOČNE
JAUKNU VRANAC ,KO ČOVJEK BUČNO
SUZE GA GUŠE ,DUŠI JE  MUČNO.
 
VEČERAS MU DRAGU ODNOSE NEGDE
NEKOLIKO ZLOKOBNIH LjUDI
DOK SLUŠA TUŽNE, NEBESNE AKORDE
BOL MU PROBODE GRUDI.
 
PADE NA ZEMLjU  KLjUSINA GLADNA
NE MOGAVŠI ODAGNATI TUGU
OČI MU UMORNO USNIŠE SREĆU
NOGU UZ NOGU, UZ SVOJU DRUGU.
 
TAMO ĆE NEGDJE NA NEBESKOJ NjIVI
MIRISNU TRAVU SOČNO JESTI
NEMA GLADI, NI BIČA, NI KAZNE
TUGE, BOLA NI  BOLESTI TEŠKE.
 
MJESEC SREBRNE KAPI  SIPA
POZIVA ZVIJEZDE NA POSLEDNjI PUT
VEČERAS  NA NEBU GALOPOM JURE
GRIMIZNI VRANAC I  AT ISPREGNUT.
 
ĆUTITE MALO VI OHOLI LjUDI
ZLOG SRCA, HLADNE, OPAKE ĆUDI
VEČERAS MJESEC, ZVJEZDE I NEBO
REKVIJEM ZA  VRANCE, SLUŽI..

(Pjesma napisana po uzoru na pjesmu " Dolap" - Milana Rakića)




PROĆI ĆE


Pukle noćas one dobro ušuškane suze
raspolovile se,ko zrele šljive u voćnjaku
pa zatreperi želja ko lepet krila galeba
koji krikom razbija tišinu napetog mora,
i pred oluju, uznemorenog.
Ogledaju se misli,ko mjesec nad vodom,
i poželim tako da razdijelimo one naše tajne
zapletene u nježnom djevojačkom srcu,
dok Sunce skida ruho pred počinak,
ah,poželim te samo
i prizivam tvoje  riječi koje si utisnuo
u moju kosu
"Srno moja i lane moje".
Čuješ li opet onaj stari bluz
što stiže iz usamljene ulice okupane svjetlošću vremešnih fenjera?
Obgrli me poput jutra,
 i otkloni ovaj strah u meni
da ću te izgubiti u ovoj gluvoj noći
Kad sve utihne i kad nova zora noć raskroji
po šavovima,
reci mi
hoćemo li je skupa krpiti i spajati
pod istim ovim pokrivačem mirisne lipe,
obavijeni bršljanom i ladoležom?
Bojim se da ćeš se išunjati ako zaspem
i zato te čvrsto stežem i gledam
tvoj ljupki osmijeh,
dok pjevušiš o leptiru koji je sletio
na bijeli jorgovan i čekajući svoju draganu
zauvijek usnio vječnu ljubav
koja ne prolazi tek tako.
Ko je od nas taj leprip noćas
Ti ili ja
ili smo oboje zauvijek usnili tu vječnu ljubav
koja je otišla sa onom noći
i notama starog bluza
koje su padale sa udaljenih
oblačića?
Proći će...



Коњи врани, уље на платну - Медић Зоран






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"