detalj slike: KRK Art dizajn

Pletivo naših osjećanja

Kad zapucketaju iskre, one na pokrivaču, koje se ukrste sa energijom srca u zdencu izgubljenog danas, onda ni vatra ne može biti jača od te lude ljubavi. Sve naše riječi su iste i svako od nas može da konkuriše bilo kome kad je riječ u pitanju. Jeste da je suština u tome, koje su upotrijebljene i na koji način iskazane. Možda je to pitanje emocionalnog stanja ljudi ili karaktera ili temperamenta, ne znam sasvim tačno. Svako od nas ima svoje vrijeme i zadatak da to vrijeme ispuni vrijednostima koje će ga povesti linijom vječnosti. Lijepo je poslije života produžiti liniju ka vječnosti, danas je to sve teže i teže, jer je svako u prilici da to uradi na sebi svojstven način. Ne postoji više tabor odabranih talenata kojima je unaprijed suđeno da krenu tim putem.

Srećan sam, jer da nisam, ne bih znao to da podijelim i kako bi se ta sreća inače mogla vidjeti! Lijepa je spoznaja kad čovjek zna da učestvuje u sreći drugih. Zagledajmo se zajedno, siguran sam da ćemo više i bolje vidjeti! Život je pjesma koja se ponekad pjeva, ponekad čita, a ponekad plače.

Volim kad ne dobijem odmah odgovor, osjećam kako izgrađujem sebe i kako onaj drugi gradi sebe i kako s pažnjom i uvažavanjem prinosimo gradivni materijal za tvrđavu koja niče među nama. Ne žurimo nigdje, nije ovaj svijet naša staza za utrkivanje, poraze i pobjede. Mi smo na liniji života, jedna kosmička stanica kroz koju ta linija prolazi. Sve ćemo stići ako imamo obzira prema našim potrebama i osjećanjima, s tim obzirom čuvamo i one do kojih nam je stalo. Što imamo više strpljenja – više ćemo biti zajedno. Ne zaobilazite istinu, ona je takva kakva je. Ona vam samo može dati podršku i uliti povjerenje i sigurnost. Sa istinom ćete sve postizati brže i bolje.

Čujem ljude i kad zaobilaze istinu, iako mi ne vjeruju da znam da to rade. Potrebni smo jedni drugima i u znanju i u neznanju, jer jedni drugima treba da smo nadopuna, a ne zlo.

Iz životne avanture još se niko nije izvukao živ. Svima je zagarantovan svršetak ovog života, a svi volimo da živimo. Ne vidim razlog zašto bismo nešto radili protiv života do kojeg nam je toliko stalo. Ljubav – koju nam je Bog dao da je vjerno nosimo, širimo i dijelimo– zanemarujemo i hvatamo se u prilici da je prepustimo ništavilu. Svako treba da živi svoj život, to je sasvim normalno, ali onda kad mu je dobro u životu neka se ne žali ni na koga i ni na šta. Postoji kolektivna svijest koja pulsira u svima nama i postoji individualna svijest koja nas čini drugačijim od drugih. Žao mi je što je tok savremene civilizacije doveo tu brzinu među ljude, nametnuo vanprirodna pravila, utrku u životu i dužničko ropstvo. Nisam ni pobornik vraćanja sata unatrag, ali siguran sam da u nama leži sloboda koju uvijek pokrivamo svojim grijehovima umjesto da je otkrijemo i oslobodimo u dubini svog bića i donesemo novo svitanje, koje nam je sad već krajnje neophodno. Uvijek od boljeg postoji bolje, budimo na tom tragu.

Motivacija je sastavni dio dobre volje, vjere, dosljednosti. Kada je čovjek vođen snažnim motivom da nešto postigne, on će dati sve od sebe da stvori uspjeh, ne oslanjajući se prvenstveno na sebe samog! Treba svakim pozitivnim primjerom da motivišemo jedni druge u svakoj prilici i na svakom mjestu. Vrijeme ne postoji, njega je čovjek izmislio. To se sa nama nešto dešava, mijenja, uzeli smo promjenu i nazvali je vremenom. Pokušajmo se sjetiti proteklog dana, mnogi će reći ne ponovio se, a to nije dobro. Pokušajmo proanalizirati da li nam se u toku dana dogodilo više dobrih ili više loših stvari: odmah pomislimo na one loše, a dobrih se jedva prisjetimo. Opaki smo. Vjerujem, kad bismo precizno proanalizirali dan, uvijek bi dobro prevladalo nad lošim. Pokušajte, biće mi drago da shvatite da je život koji živimo mnogo ljepši nego što ga mi doživljavamo. Ne osvrćite se na tragove već gledajte na put koji vas vodi novim ciljevima.

Volim ljude i to ponekad činim na pogrešan način. Pametniji, inteligentniji i obrazovaniji to uvide skoro odmah, ali među njima je dosta sujetnih, a možda i stidljivih. A ima i onih koji ne žele da pametuju drugima i onda to prećute; puštaju me da plivam u svojim vodama bez razlike što je to pogrešan stil ili pogrešan pravac, puste me! Ima i onih koji me trznu. Hvala im! Oni uvide da nisam nikakvo zlopamtilo, hoću prihvatiti dobar savjet, prijedlog, da se nađem na strani boljeg izbora, da slijedim vrijednost i da znam cijeniti tu prednost nad samim sobom. Imam i nešto svoje, to svoje Ja.

Ljudi ponekad misle da imaju pravo na drugog čovjeka. Tu se zavaravaju, jer niko nema to pravo, to pravo nas ugrožava. Drugog čovjeka imamo samo pravo da volimo.

Imam osećaj da me svaka suza podigla naviše, a samim tim dalje vidim.

Kada sam bio mali čuvao sam blago, a sad evo postadoh čuvar riječi. Baš lijepo, dakle mogu komotno reći da sam ostao vjeran blagu! 

PODELITE OVAJ TEKST NA: