detalj slike: KRK Art dizajn

Tražeći ključ gubimo bravu

Otvoren sam za razlike, a dok sam otvoren mogu da rastem. Šta je razgovor nego duhovna igra? Iskustva i iskušenja su dobra ma kakva da su, nisu grijeh. Grijeh je ne biti. Razgovor nas oslobađa ustaljenog reda, ne pomnožiti dva i dva ili zbrojiti – to je izazov. Ne volim krajnost koja daje rezultat. Gdje je neizvjesnost, gdje su promjene, gdje su sredstva da pobijedimo dosadu, gdje su zanimljivosti? Uvijek se osjećam kao da sam tek počeo ili došao na ideju da zbrojim dva i dva. I ne pomišljam na rezultat, jer rezultat ne može da bude ništa drugo nego kraj. Zbog toga treba da se duhovno igramo, da razgovaramo, da pronalazimo način i mogućnosti, ne odmah da zbrojimo suma sumarum. Kratak postupak nije rješenje nego presuda bez razmišljanja.

Na šta bi Bosna ličila da u njoj vlada mir, sloga, blagostanje, trpeljivost, tolerancija, politički pluralizam, miroljubiva koegzistencija? Na sustavnu tvorevinu multietničkog karaktera sa jakim ekonomskim faktorima. Kome treba takva Bosna? To nije pečat Bosne. Otkad postoji, uvijek je nekom trebala. Njena sudbina je sudbina tri vuka, stepskog, dinarskog i anadolskog. Da zavija svaki na svojoj planini i da se njuše, bore i mire i da zavijaju jedan sa drugim i jedan na drugog svako u svojoj zabiti, ali pod istim vukovilajetom. Tražeći ključ, gubimo bravu!

U momentu kad se uspostavi komunikacija sa vlastitim tijelom i kad naučimo i shvatimo taj čarobni jezik, život postaje jedna sasvim druga stvarnost.

Kako da pređemo na viši nivo ako nemamo potpunu spoznaju o onom u čemu se nalazimo? Ne trčimo uz stepenice koje nam nisu dozvoljene. Ne kucajmo na pogrešna vrata. Zastanimo, okrenimo se oko sebe, osluškujmo okolinu i upitajmo se da li smo spremni da primimo poruku s višeg nivoa. Ako nam još uvijek zuji u ušima i ako ništa ne razumijemo, sačekajmo. Pogledajmo u Sunce i pustimo svjetlu da nas ispuni. Vidjećemo put istine! 

PODELITE OVAJ TEKST NA: