O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


TRENUTAK KAD JE MENI POČEO RAT I BOGOJAVLJENSKA NOĆ

Aleksandra Gajić - Aleks Saška
detalj slike: KRK Art dizajn



TRENUTAK  KAD  JE  MENI  POČEO  RAT 


 
April  u Sarajevu.  Devedeset druga godina . Kao sve  ranije, zamirisala na behar moje trešnje koju sam posmatrala kroz prozor sobe, i mahala joj sitnim ručicama kad sam bila mala i usamljena. Oguljeno stablo na jednom mjestu svjedočilo je našoj  dječijoj, neškodljivoj pakosti kad smo je, kao pokušali sasjeći nožem, koji smo kradom iz kuhinje iznijeli. Imali smo oko devet  godina kada je taj rez dobila od nas. Svejedno i tako oštećena, strpljivo je davala svoj rod nama djeci svake godine. Behar se  sarajevskim  poljem razmirisao te davne devedeset druge, budeći damare   djevojačkih  srca, razbuđujući pločnike ženskim koketnim  zvukom štikli, smijehom iz ljetnjih bašti, piskom jutarnjih tramvaja, mirisom Pina Silvestre sa lica  mladića koji su tek počeli da se briju i mirišu na aprilsko proljeće, četinar i citrus, iz zelene bočice koji je bio simbol prelaska dječaka u muškarce .Razbuđeno  Sarajevo miriše na pokoji proljetni pljusak i na život! Sve je mirisalo na život.  Propupalo  Sarajevo a sa njim i ja. U duši utisnut drhtav  prizrak mladalačke  ljubavi. U večernjoj sjeni razabiru se priljubljene glave onih koji se naivno zaklinju na vječnu ljubav i radosno u šetnji  prepliću prste dok im se niz trepavice spušta  lagan  dašak  prve, one najčistije  ljubavi. Ta devedeset druga je  trebala  da  bude upamćena po žudnji  i tajnama,  smijehu i upisu na fakultet. Kako je miris baruta i slanih suza zamjenio  miris trešnjinog  cvijeta i  čista jutra pobojio crn oblak  dima,  ni sad ne znam da objasnim.  Svadbu i muziku presječe metak i smrt Nikole Gardovića. Tako je sve krenulo...
 Nemar  prema ljepoti ranog  proljeća od strane uniformisanih mladića i muškaraca  i hladnoća zlih pogleda, razapela  je bol u duši. Isti oni, gotovo golobradi mladići  koji su raznosili miris  četinara i citrusa iz zelene bočice, sada su raznosili dah smrti i čahure metaka. Kako se i to desilo ni sada ne znam da objasnim. A  jedno od tih proljetnih  jutara  donese snažan udar granate. Parčad  prozorskih stakala se rasu po ćilimu. Pred očima mi slika slomljenog kaleidoskopa  koji sam kao mala pokušala sastaviti, skupljajući šarena stakalca i gurajući ih natrag  u cijev. Plakala sam i tad, kao što sam plakala i tog proljeća devedeset druge. Pogledam kroz polupano staklo a moja trešnja  rascjepljena na pola, pokušava da ostane uspravna kao da joj ništa nije. Zna koliko crvenih, sočnih plodova nam je davala i kako je bila pokorna i kad smo se penjali na nju, i čupali je za grane i lomili joj nježne listove gazeći po  stablu. Jednako odana i ćutljiva, nikad  nas djecu nije odala. Rađala je i rađala kao i te godine što je trebala da rodi. Prekinuta u cvijetu. Ubijena! Kao neka  kneginja  ružičaste ,kovrdžave kose, lijepa i tako prelomljena .Nanovo je ćutala. Ni tad nikog nije odala. Samo se srušila pored  njenog rasutog cvijeta. Odnio je ratni pucanj u tom proljetnom jutru. Taj neko koga nije odala, pucao je u sve dane mog djetinjstva koje sam dijelila sa njom. Kroz rasut prozor na kome su ostali otisci male, usamljene djevojčice, prostirala se bol i smrt trešnjinog  drveta. Trenutak kad smo se rastale moja trešnja i ja, počeo je  rat za mene, a njoj, njoj se  rat duboko urezao u stablo! Čula sam je mnogih noći kako je plakala  rasutog, crvenog cvijeta. Znate li mi reći u  kom gradu mogu da nađem moju trešnju ružičastog, plišanog cvijeta?  Potrebna je onoj maloj, usamljenoj djevojčici.  



 


BOGOJAVLjENSKA NOĆ



Slabašna svjetlost se u dotrajalom patrljku dogorjele svijeće otimala završnim taktovima svog poslednjeg plesa, nakon koga će klonuti i unijeti potpuni mrak u malu dječiju sobu. Sićušna silueta dijeteta jedva se nazirala u polumraku. Tek, podignute ručice ka stropu nazirale su se u toj igri sjenki, umirućeg plamička voštane svijeće. Usnice su se pomicale tečno izgovarajući molbu koja je tekla sa izvora njegovog malog srca. Noge savijene u koljenima, doticale su drveni pod, dok je očiju uprtih  u nebo čekao. Svake godine tako. U ponoć ,otvore se nebesa, i  na oblaku optočenom zvijezdama, ugleda svog tatu, kako na  crnom, plamenom vrancu jaše, i  kao da ga hitro  podiže u naručje ,njih dvojica jure i zamiču zvjezdanim  putem. Sjeverac  briše sve minule strahove ,dok u sedlu sluša najljepše priče, koje mu uz osmijeh priča. Noć miriše na snagu i junaštvo  svih , u vječnosti, uspavanih očeva. Prst na okidaču ispisuje istoriju i miris slobode . U dječijim  molitvama lagan dašak snage nebeskog oprosta , uz sjaj upaljenih svijeća, kojim  oživljava i nebo i svijet. Tamjan zamirisao  nebeskim  poljem , dok iz daljine dopire  zvuk crkvenih zvona, koja  nekad biju slabije  a nekad jače. Nebeske lađe plove sa svim sinovima i očevima. Sa vrha nebeskog svoda odranjaju se uzdasi niz koje kaplju dječije suze. Vjetri cvile u šupljini  raspuklih  granata i na trenutak raspršuju tišinu. Prošarano nebo šarenim maramicama, kojima su mahale sestre, majke , supruge ,ispraćajući vojnike u rat. Miris svježeg oranja sa nebeskih njiva i volovi koji čekaju, upregnuti u ralo. Ratovima  opustjela srca i kolijevke prazne se klate. Kandila popaljena osvjetljavaju  Arhangele sa mačevima. Čuju se anđeoskog hora ,pjesme. Iz srca dječaka u zvjezdani svod se upliće  molitva,  za pokajanje i mir u cijelom svijetu.  Prstići sklopljeni u deset upaljenih svjećica kojima se popališe zvijezde i otvoriše nebesa. Čuvaj Bože sve tate,  i nacrtaj osmijehe svim mamama ovog svijeta. Dok  se nebeskim vrancem, uz prigušeno svjetlo zvjezda, u zagrljaju tate, spušta u svoju sobu, Bog se javi.   Neka je slava na visini ,Tebi Bože, na zemlji mir ,među ljudima dobra volja. Ispuni nam srca  divnom krotošću i dobrotom  nečujnog ,a Tebi tako znanog dječaka.





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"