detalj slike: KRK Art dizajn

AFORIZMI MILANA PANTIĆA 

Nastavnik bi izbjegao batine, da je na vrijeme pobjegao sa časa.

Ako ste okruženi malim ljudima, ne znači da ste od njih veći.

Kad nam umru roditelji, ostajemo sami, jer su djeca već odavno od nas otišla.

Neki aforističari su čitali Leca i Viba, u rječniku nepoznatih riječi.

Da sam znao da će hrana toliko da poskupi, ne bih se razbacivao za popravku zuba.

Učim zajedno sa svojim djetetom. Kome treba da odgovaram?

Možda rade o glavi, oni koji mi čuvaju leđa.

Na kraju svakog dijaloga sa televizorom je moja psovka.

Uspavao sam svoje snove.

Išao sam trbuhom za kruhom, zato mi je njiva ostala neposijana.

Ne boli nas nepravda, jedino kad je mi činimo drugima.

Sa vrha piramide najbolje se vidi šta se radi u pustinji.

Ljekari se uče dok su živi,pacijenti!

Imam problem sa očima, ne vidim pare u novčaniku.

One koji izmišljaju toplu vodu,

treba zaposliti u grijanje.

Uče manje, znaju manje-više.

Imam sve više vremena za čitanje novina od juče.

I penziju ću dočekati u magarećim godinama, svakodnevno teglim,

a još češće sam nasamaren!

Nema šanse da se Srbi okupe pod jednu šljivu, nema ih ni kod rakijskog kazana!

Ne moraju da me traže, kad mi zatrebaju, naći ću ja njih.

Nas su iz Katara šutnuli, a bio nam je cilj da tamo ostanemo i nakon Mundijala.

Zaboravio sam kišobran u samoposluzi, neko se poslužio po najpovoljnijoj cijeni.

Dijete mi je na dobrom glasu, ne čuje se kad je u školi.

Kupio sam djeci mobilne da se igraju i ne plaču, sad plaču kad gube u igricama.

Zapamtite, kod nas se sve brzo zaboravlja!

Otkako sam porodicu preselio

u garsonjeru, dnevni boravak mi je napolju.

Smanjiću korišćenje društvenih mreža, pokušaću komunikaciju preko

tekućih računa.

Kad lopov uhvati maglu, uvijek će da se vrati, pošten ostane iza granice.

Država će da pomaže nezaposlene roditelje sa četvoro djece. Napuštam posao, odoh da pravim djecu!

Tamo gdje su svi dobri,

bolji i najbolji, dobri su najgori!

Prodao je dušu đavolu,

kad Bog nije htio da je uzme džaba.

Dogovorili smo se da ćutimo,

bio je to naš prećutni dogovor.

Prodao je dušu đavolu,

kad Bog nije htio da je uzme džaba.

Jedno čitam u novinama,

drugo gledam na televiziji,

treće  vidim na ulici...

Pa kako da ne vjerujem vračarama?!

Nekad smo pratili domaću fudbalsku ligu i spoljnu politiku, sad je obrnuto.

Između mene i moje žene smanjuje se razlika u godinama - procentualno.

Na ovako kratkom danu, ne stigne čovjek ni da se odmori.

Zaslužio sam nagradu, pošteno sam je platio.

Naša porodica ima čvrste veze sa Njemačkom, djeda je bio na prinudnom, a unuk na privremenom radu.

PODELITE OVAJ TEKST NA: