detalj slike: KRK Art dizajn

DA NAM SE USNE MIRBOŽE

Badnji dan je

Pobjegle pjegice sa našeg sunca

januar snijegom piše baladu

zemlju paperjastim pahuljama krsti.

Ustani dragi!

Draga te čeka…

Umijesila pogaču

Ruke joj pune slame i žita

Zebu joj prsti ...

Ustani moj vitlejemski pastiru

prije zore probudi sina

da založimo badnjake

u badnjedanskoj noći

ugledaj se na starog Justina...

Da budni čekamo kad će Božić doći

Jutrom poljubimo

našeg mladog Hrista

sa blagoslovom u duši

na usnama kapi rujnog vina

gledamo ...

kako nam novo sunce cvjeta

da nam se usne MirBože

i grudi drhte od Vaistine

Na mnogaja ljeta ...

MITROPOLITU AMFILOHIJU

„Spasi Gospodi ljudi tvoja i blagoslovi dostojanije tvoje,

pobjedi vsjem pravoslavnim Hristijanom našim,

na soprotivnaja daruja, i tvoje sahranjaja krestom tvojim žiteljstvo“

                                                                     Vozdviženje Časnog krsta

Tebi,koji si opominjao odmetnike

gazio otrovno trnje

nosio krst za nebo zakačen

razmicao litice opominjućih putokaza

služio hljeb i vino

šapatom molitvenim prije svanuća

sa Anđelom na ramenu ljubeći blagodarjem

one, što su čekali rađanje sunca,zagledani u nebo

vođeni tajnim plamenom čistog srca

Iz Božijeg oka sjeme žeravno na nebo u nama posijao

da spasiš rodno podnebesje

Oplodio zoru vječnosti, glasom ljubavi

da se oči naše zlatnim sjajem napoje.

Kad stigneš Gore… Otškrini prozor

da svi zapalimo svoje zvijezde

iznad ambisa mrkle nedoumice.

Ko će da nam preda otvoreno nebo

dok čekamo da svane prije ranog mraza

između samoće i nespokoja u molitvi da se prepoznamo

Miriše tamjan u oboženoj postelji

U neutješno predvečerje, dok zvone zvona Svetosavska…

Viđeh Gospode!

Svijeće su najljepše ognjište. Bilo i biće.

MANASTIR DOBRIĆEVO

Selo Orah, manastir Dobrićevo,

vjekovna straža...

u mirisu tamjana omamljen

čuva nanizane suze u ogrlici od kamena

kraj Jezera bilećkog.

Mjesto gđe je zemlja suzama potopljena,

uramljena kamenarom ljutim,

majčinom dušicom namirisana.

Iznad sveto nebo zvjezdanim prahom ga zasipa.

Glas istine svaki trenutak u vječnost ogrće.

Kršteni planinski biseri čuvaju iskonska sjećanja.

Pamtivijek opominje dolinama plača.

U naručju juga konak blagoslova čvrst kao stijena;

manastirska zvona,ođevena mjesečinom,blagoslov traže.

CRKVI LjEVIŠKI

„Zenica oka mog gnezdo je lepote tvoje“

Usnih te noćas,uoči Đurđevdana,

ukaza mi se svjetlost,najljepša ,Presveta,

Bogorodice Ljeviška…

Vaseljenski sabor, Svetice.

A, strašni Sud.

Časovnik stao, vjekovi se ukrstili.

Duša Ti se na Nebo vazdigla.

U bodljikavoj žici, ljepotice, tužiš,

u bolu zemaljskog jauka.

Pogurena od kiše ledene.

Dolazim ti sestro, obalom nemira,

sa ikonom Svetog Lazara u njedrima.

Kandilo zapalila, jelek prigrnula.

Majka mi ga srmom metohijskom vezla.

Eto me, Ljeviško, nadu ođenula,

grobove da čuvamo, Tebi da se molim.

Tebi za ljubav, Metohijo mučenice,

Srpska, vidovodna, žuborna!

TAMJANIKA

Ponesi cvijet koji miriše na tamjan

 da posjetiš svetilište moga srca

 i probudiš sva moja čula!

Otvoriću ti Nebeske dveri

da utoliš pričesnu žeđ.

I čujem zvona tvoje duše

 dok drhtiš pred oltarom ljubavi!

Sveti jevanđelista Luka nacrtaće pastoralu.

Tajanstvena žena sa oreolom na glavi,

privija ikonu i tiho se moli.

 Poznaćeš je po mirisu bosiljka

 kad pobjegneš od ljudskog bezdana i neke “ Tajne večere “

SVETI ZARUČNICI

U zlatnom sutonu septembarske noći

trepere dvije zvijezde na nebu -

u njima dvije duboke tajne,

Sveti zaručnici.

Noćas,

nebo se Tvojim imenom zove, Joakime!

A ja sam Ana!

Najblaženija od svih,

nevina, bremena u vanvremenu.

Potpisala blagovijest,

tren uhvatila da Ti ljubim oči!

Požarom šapata, plamenom molitvom,

povijam usnama rime Tvoje samoće!

Uz zvuk crkvenih zvona

šapućem Ti tajnu vječnosti.

Moja nijema silueta budi ti sjećanje

na zagrljaj prvog susreta.

Ja noćas bdijem

nad Tvojim licem liturgijskim,

dok na dnu oltara kadiš iskonski bol.

Iskri groznica mojih usana

u hramu Tvoje božanstvene duše!

U ćutanju tvojih prstiju,

rasipam ariju svilenih dodira.

Ljubavnim krikom…

Vrati se, JoAkime!

Dodirom Adamovskim,

oboj bakarnom bojom moje zrele vinograde.

U otkosu djeteline, na mojim sazrelim njedrima,

iskonskim ugrizom mudrosti

povij nebesku djevojčicu.         

Vo vjeki vjekov... Amin

PODELITE OVAJ TEKST NA: