detalj slike: KRK Art dizajn

RODOSLOVLjE

Ostaviću RODOSLOVLjE bogoslovlju na uzglavlje,

dok se poju OČENAŠI svako slovo da oživi,

svaka duša da zasvijetli,

o, presveti oci naši.

U svitanje Međupoljnik Katuništu namiguje,

sa Stopana slavuj pjeva Budin-grebu odjekuje,

Orlovine i Gradina u polju se ogledaju,

najljepše je kad ujaci i sestrići zapjevaju.

Sjećaju se rodne grude svih likova, dragih lica,

sa čaira kad poleti sivi soko, nebesnica, orila se gora ljuta

od pjesme, gange iz Zapolja, Dobropolju,

sve na Muvar do Stupnica.

I bilo je, braco moja, kroz vijekove bratstvovanja,

Gradina je dom i suza, majčina radovanja, očeva svijeća mirbožnica,

ona žica prepletena i utkana

koja grije kad sve stane, koja nema zaborava.

Posložiti istoriju, po istini i po duši, vaskrsnuti život tamo

gdje je prva stopa stigla, gdje svatovski barjak pjeva

i zdravica s' prva digla, saće bratstva obehara,

i procvjeta medonosno na ponose familija.

U tom selu pod Ivicom, odavnina sve su braca,

ma kog roda da su bili što sijali to se vraca, živi bili i vidjeli,

Bogu hvala na visove nek' nebeska zvona zvone glasno,

neka nova pokoljenja zidaju u Slavu Svete Petke, Svetog Tome i Nikole do Božića,

sve do Đorđa i Svetoga Vasilije.

PIŠI, MAKAR PIŠI O GROBNOJ TIŠINI

Kad blato nadođe i obale poplavi u jesen

Na mostovima bijele marame vjetar nosi

Ogoljena kost suzom se zaklinje

Koraku je suđena daljina bez pakosti

Slavuj je umro pjevajući zanesen

Polja su crna i livade niko nema da kosi

Molitve za pokoj duše tiho bruje

Svijeća na roditeljskoj plače grobnici

Svjedoci suše kameni vojnici postiđeno stoje

Sreća se ovde ne nalazi i ne kuje

Zenice piju nebo da ne posive kad odu

Daleko je sutra bilo gdje bez duše, brate moj

Nema te kiše da opere kaljuže i prljave ruke

Barka je davno otplovila sa Nojem na jug

Bilo ko da dođe posle nas pitaće, njihov ili tvoj

Ko je ubio zmaja i spalio knjige o slobodi

Prije plamena u kom sve izgori revolucija počinje u srcu

OKTOBARSKI AKROSTIH

Rodi se iznova svakog zlatnog oktobra

jer je ona taj mjesec mada nigdje ne piše da se tada rodila.

Ozari, zaigraju, pusti vjetru da te vodi, budi konjanik u pustinji..oaze čekaju žedne.

Đule topovsko zlatnovezom srce

nek ti rodi, zagruvaj

najjače..konac te čuva od pucanja i studi.

Eno na proplanku tvoji snovi spavaju,

probudi se..žita su zrela za žetvu.

Nađi onu koju si ostavio da sanja,

želja neka te vodi, reci moja si dok postojim, posle bićemo u pjesmi.

Dahom udahni dušu ptici da pjeva dok živi

i umire iznova..s' tobom, bez tebe.

Ako si mislio da ne postoji ništa svjetlije od sunca sad znaš da ti sijaš jer voliš

Naučio si se čekati vreo šapat usana

tik do uha dok tvoja noć odzvanja njenim stopama i nazdravljate za akrostih rođendana.

PODELITE OVAJ TEKST NA: