|
|
| Nataša Sokolov | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Udvaranje Želim drugačije udvaranje.Ljubavniče bakrene kože,miluj me do prvog sumrakana brijegu riječi.Nauči me pripitomiti ljubavkao kućnog ljubimcada te uspavam u svom naručju,bijelim dodirom što samuje među prstima. Crna udovica U paučinu ljubavnog lova,kao sjemena mjesečeve trave,sa stabala padaju bezimeni pajaci. Kome se noćas podsmjehuje zvijezdadok se u zlatnome mlazu mjesečinepare pauci u kutu,hrabreći me da pletem mrežu. Već se učim žrtvovanja,dok tvoj poljubac ostajesamo privid u polusnovima. *** U debelu sam se mahovinu prikrala,u mahovini se pripadnica pritajila,udove mi priljubilo,srce mi uzemljilo. Pritekle riječi u me,svaka pjesma pridošlatisuće sjemena privukla,u privid me prikrivenihprizmi prispodoba uramila. UPORNOST SJEĆANjA Gomilom žutih anegdotapolako pobjeđujem nadimanje mraka.»Vrijeme je relativno i nestalno.«Tirkizna magla doziva odsjev ljubavne pjesme,ali upornost sjećanja uspijevakroz mišju rupu prizvati samo Dalija i Galu.Poruka iz Figueresa jednostavno jevječna ljubav.Sasvim je jasnoda Galu nije mogao zakopati.Milovao ju je još dugo nakon njene smrti,svu pljesnivu, nabuhlu i trulu.Zavolio je njen smradkao miris jasminašto ga je nosio zadjenutog za uho.Plijesan je prekrila ljubaviako je bila posuta dijamantnim prahom.U dvorcu žuta svjetiljkabroji sate što vise za svečane snovenabreklih falusa koji su pobjeđivaliistkano trnje jalovosti.Upornost sjećanja prizove Galin smradi ispunjava moj prostor i nozdrve.I ja nosim vonj natrule odjeće.Dolazi vrijeme pljenidbei Dalijeva je slika moj fetiš. Rukopis Samo dvojica od mojih šest muškaracamogli bi postići slavu Jamesa Joycea.Ostali bi se našli u antologijitrubadurske lirike.Samo bih jednom dala tiskatireprintna svoj trbuh, zadnjicu i bedrajoš prije nego sam propila oblake.Ništa u rubove,između bljeskutak, suha suza.Ništa je cjelina.Na kraju je pjesma tvoj rukopis.
Sa slovenskog preveo Željko Perović
|