detalj slike: KRK Art dizajn

SAVA GUSLOV MARČETA - ODA ŽENI NA ZMIJANjU

Sava Guslov Marčeta je rođena 1952. Godine u Donjem Ratkovu, opština Mrkonjić Grad. Do sada je objavila dva romana, tri zbirke pripovijedaka, jedna monografija, devet knjiga poezije za djecu i odrasle. Objavila je i desetine priča koje su nagrađivane na raznim konkursima u Republici Srpskoj, Srbiji, Njemačkoj. Za poeziju je takođe često nagrađivana. Pripovjetke i poezija su objavljivane u zbornicima, čitane, zvučno snimane i govorene na mnogim manifestacijama. Roman ,,Šest dukata za Ikoniju'' Sava Guslov Marčeta je zvučno snimila (traje 11:55 časova) za slijepa i slabovida lica Republike Srpske. Roman je na konkursu ,,Zlatna sova'' bio u užem izbiru. Učestvovao je na izboru za Ninovu nagradu gdje je prošao nezapaženo. Sava Guslov Marčeta je prestala voditi evidenciju o nagrađenoj prozi i poeziji. Još uvijek piše zato što voli da piše i nada se da će trajati.

Сава Гуслов Марчета - књижевница

Književna radionica Kordun - Neda Gavrić, Banja Luka, 27. januar 2022.

Nedavno je objavljena Vaša petnaesta knjiga, riječ je o zbirci poezije Vratiću nebo gdje je bilo. U Mrkonjić Gradu, imali ste veoma uspješnu promociju, tačnije književno veče  na kojem su se, osim nove knjige, predstavile i knjige naslova  "Drhtaji ispod pepela", "U predvorju duše", "Jabuka iz moga kraja", "Radnja, stanje i zbivanje", te roman "Haljina od majčinih suza“. Kakve utiske nosite sa te večeri koja je izazvala veliko interesovanje Vaših sugrađana?

Da, ,,Vratiću nebo gdje je bilo", je moja petnaesta knjiga. Rođena sam u Donjem Ratkovu na Zmijanju, tridesetak kilometara udaljenom od Mrkonjić Grada .Jedan dio života, tačnije šesnaest najljepših godina provela sam u tom lijepom gradu, prihvaćena i poštovana od ljudi toplog srca. Promocija, odnosno književno veče koje sam imala ostaće zapamćena po velikoj posjećenosti, njihovom kao i mom oduševljenju, iz kog se viđelo koliko značim tim dragim ljudima. Zadovoljstvo i poštovanje je bilo uzajamno. Predstavljanje nabrojanih djela je zaista bilo uspješno.

U svom bogatom, književnom opusu imate prozu, poeziju, kako za odrasle tako i za djecu a tu je i jedna monografija. Roman koji je, nekako, odjeknuo na sva zvona bio je roman „Šest dukata za Ikoniju„ . To je roman zasnovan na istinitom događaju i prati život jedne porodice na Zmijanju između Prvog i Drugog svjetskog rata. Roman ste posvetili svojoj baki Ikoniji i svim invalidnim licima. Ko je, zapravo, bila Ikonija?

Moj roman ,,Šest dukata za Ikoniju" izdvaja se iz opusa mog književnog stvaralaštva baš po tome što piše i što je posvećen invalidnim licima. Glavna junakinja Ikonija pored bogatog udvarača, odabrala je siromašnog invalidnog momka i jednom rečnicom, upućenom svojoj drugarici objasnila je zašto. Zadivio me je njen postupak i to je razlog što romam postoji. Ikonija je bila moja baka čiji život je dio ,,prokletstva" zmijanjske porodice. Roman ,,Šest dukata za Ikoniju" bio je u užem izboru za ,,Zlatnu sovu" te na konkursu za NIN-ovu nagradu. Čitala sam ga slijepim i slabovidim licima 11:50h.

Tu je i roman  "Haljina od majčinih suza" pisan sa mnogo ljubavi i govori o djevojčici iz Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja "Rada Vranješević" u Banjaluci. Priču ste napisali bajkovito iako je tema teška i veoma ozbiljna , osjetljiva.

 ,,Haljina od majčinih suza", roman za djecu, pisan je zaista sa mnogo ljubavi. Bajkovita priča zasnovana na istinitom doživljaju djevojčice iz Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja, ,,Rada Vranješević" pokrenula je u meni majčinska osjećanja. On se morao napisati, sa svim radostima i tugama. Da bi bio bez suza i patetike, prenijela sam radnju u bajku. Mislim da je to za sada jedini roman, bajka, o našoj djeci i našem gradu. Prije dva mjeseca sam obaviještena da je , ,,Haljina od majčinih suza" najčitanija knjiga u Domu ,,Rada Vranješević" što me je mnogo obradovalo.

Neizostavno je pomenuti i zbirku kućnih priča “ Janjdurina ljubav“ koja je takođe zapaženo prošla kod čitalačke publike.

,,Janjdurina ljubav" je davno napisana knjiga pripovjetki. Voljela sam seoski humor i ljude među kojima sam provela deceniju života. Bili su mi veoma dragi i interesantni. Posvetila sam im svoje prve pripovijetke. Priča iz naslova ,,Janjdurina ljubav" učestvovala je na konkursu ,,Mladen Oljača" i bila ,,Izabrana " priča. Iz iste knjige pripovijetka ,,Jadikovanje" bila je ,,Priča mjeseca“. Još nekoliko priča, da ne nabrajam, nagrađene su na konkursima ,,Istina o Srbima".

Vaša zavičajnost se ogleda u temama o kojim pišete, isto tako i u jeziku, koji je jezik Vašeg kraja, Manjače, Zmijanja. Jedan od recenzenata Vaših knjiga, uvaženi književnik Ranko Pavlović, naročito ističe knjigu "Jabuka iz moga kraja", nazvanoj po istoimenoj pjesmi. Možete li nam reći nešto više o toj ženi, kao jabuci, o kojoj pišete?

Rijetko koja žena na Zmijanju, u tom po svemu surovom, planinskom kraju, nije doživjela vjekovnu nepravdu, nepoštovanje i ugnjetavanje. Lično znam, jer sam živjela jedan dio života na Zmijanju ( bili su to đački raspusti), ali kako djeca više pamte i zapažaju, ja sam upamtila, ne samo ponižavanja i omalovažavanja već i zlostavljanja zmijanjskih žena. Pretočila sam moja zapažanja,( razgovor sa zmijanjskom ženom) u pjesmu, za koju kažu da je moja lična karta. Ispred zmijanjske žene je sve i vo i ovan, obor i tor. Ona rađa bez jauka, češće od jabuke, jer jabuke ne rađaju baš svake godine. Nju samo noću vole, voljeće je kasnije kada je više ne bude bilo. Trudim se da sačuvam kako običaje i navike, tako i lokalizme zmijanjskog  ( moga) kraja i veoma mi je dtago što je vrijeme zmijanjskoj ženi vratilo samopouzdanje i poštovanje.

Ono što trenutno spremate za štampu je nešto, kako sami kažete, što ste „dužni“ objaviti i da ugleda svjetlost dana. Naime, radi se u poemi „ Kočiću Petru na Svetu Petku Trnovu“. O čemu nam govori ta poema, šta nam kazuje u toj svojoj važnosti?

Da, poema ,,Kočiću Petru na Svetu Petku Trnovu" se morala napisati. U meni je buknuo onaj zmijanjski, dugo pritajivani bunt, na svu učinjenu nam nepravdu za vrijeme posljednjeg rata. Poema ne vrijeđa nikoga, ali ,,neću ćutati", pogotovo po naredbi, o zlodjelima koja su nam učinjena. Nisam naš usud sav ni oplakala. Ćutala bih ja/ ali žena sa Manjače ne ćuti/ neće...Ćutanjem bi ih po drugi put ubila. Bila sam dužna zbog svoje braće, obezglavljenih rođaka, umorene djece i svih onih jadnika u masovnim grobnicama i jamama, da otplačem, odvrištim i istinu ostavim u inat današnjim, ,,modernim" inkvizitorima.

Iza Vas je mnogo književnog rada, nagrada i uspješnih promocija. Kako kažete, još uvijek pište zato što volite da pišete i da se nadate  da ćete trajati. Nama su zavičajni pisci od velike važnosti, zahvaljujući njima mi danas znamo svoje običaje, nesreće, staradanja ali i sreće. Koliko je cijenjen zavičajni pisac danas, u ovom svijetu Mas medija i komercijalnog, instant sadržaja?

Pišem zato što volim, a mnogo volim pisati o zavičaju. Mislim da nisam samo zavičajni pisac, a to se može vidjeti u djelima proze i poezije pisanim za djecu i odrasle. Znam da ću trajati dok moja djela budu privlačila čitaoce, (praćena od Mas medija ili ne) baš zato što volim pisanu riječ.  Dragi su mi susreti sa čitaocima, prvenstveno djecom. Svaki susret i prepoznavanje u školi, na ulici, biblioteci u prevozu su dragi i nezaboravni.

Neko ste ko je poznat i po svom humanitarnom radu. Promocije Vaših knjiga, svih ovih godina unazad održavane su, kako u pomenutom Domu za djecu bez roditeljskog staranja, tako i na sličnim mjestima. Tu je i promocija romana „ Ikonija“ u Domu za slijepa i slabovida lica, kom prilikom ste i objavili CD-e na kome se nalazi audio snimak romana. Sudeći po romanu, trebali su Vam sati da se to snimi i realizuje kako bi roman bio pristupačan slijepim i slabovidim licima?

Bavila sam se neko vrijeme ( dok sam finansijski mogla) humanitarnim radom. O tome nisam pričala jer to sam radila uz ljubavi prema djeci. Na žalost, sa penzijom koju primam to više nisam u mogućnosti. Nastavila sam da dijelim knjige, ali i to ću morati obustaviti jer nisam u mogućnosti finansirati štampanje. Po evidenciji koju vodim podijelila sam na hiljade knjiga. Sve što ste nabrojali je tačno, mogu još da dodam biblioteke, škole, djecu RC ,,Zotović", 20 primjeraka romana ,,Šest dukata za Ikoniju" poslala sam na Kosovo. To je sve rađeno sa mnogo ljubavi, ali je ostala žal što ne nalazim način da nastavim.

Koja bi bila Vaša poruka mladim kolegama koji su na početku književnog stvaralaštva pa i onima koji tek planiraju da zakorače na taj put?

Ako su mlade kolege i oni koji to nisu, a žele, spremni na mnogo utrošenog vremena, strpljenja, odricanja uz veliku ljubav prema knjizi, poklone knjizi dal` čitajući ili pišući, uspjeh će sam doći. Mnogo zavisi od toga šta smatraju uspjehom. Gaziće po trnju po kome sam i ja gazila i još uvijek gazim nepunih trideset godina. Vrijedi samo dječijih osmijeha i tapšanja!

Vaši planovi u nekoj skorijoj budućnosti? Evo, pomenuli smo poemu koja će uskoro biti objavljena. Da li su u planu njene promocije i u kojim gradovima?

Poemu ,,Kočiću Petru na Svetu Petku Trnovu", poslije objavljivanja promovisaću u svim mjestima gdje me pozovu. Smatram da sadržajem obuhvatajući zla koje smo kao narod doživjeli i preživjeli, zaslužuje da je odslušaju ili u štampanom obliku imaju.

Zbirka priča o ženi čeka neka bolja vremena kao i dva romana. U današnjem vremenu planove je teško ispuniti.

JABUKA IZ MOGA KRAJA

Iz kog ste kraja? Upitah pogurenu ženu

Ja sam iz onog kraja gdje kažu

Grom te ubiće,

zmija te ujela,

bog te ubiće,

Ja sam iz kraja gdje žena nije biće

Jer ono nije htjela

Jer je do udaje

Niko nije poljubio

Ja sam iz onog kraja gdje ženu samo noću vole

Danju se stide da kažu

Iz kraja u kome

Ni uvrede ne bole,

nemaju vremena

jer žene od jabuke

češće rađaju

Oni kažu čedu

jabuko moja

i kumu kažu, kume jabuko

i Rudonji i Vilašu

Samo ženi kažu kugo

Eto iz tog sam kraja gdje je sve ispred žene

I vo i ovan, obor i tor

Svi pitaju:

Kako otac, majka, djeca

Kako Rudonja i Vilaš

Za moje zdravlje niko ne pita

Ja sam odatle i zamislite, žena,

Žena s ponosom

Zašto da pitaju, ta ja sam dobro

Ni grom me neće

Ni bolest

Marva voli dok je timarim

Drugi će me voljeti kasnije

Kada me ne bude bilo

Ja sam iz kraja gdje žena na leđima nosi

I teret i pečat

Gdje slova po stablu piše

Samo njoj znanom azbukom

Računa brže od njega,

Od motike ispucalom rukom

Ovdje za leđa kažu da su grbača

Zgrbe se često ispod drva

Na planini po snijegu od dva metra

Ja sam s planine gdje grubo spomenu Svetoga Petra

Ako čobani iz slame jabuke ukradu

Razosmorila sam srce kao jabuku u kriške

Rađajući, bez jauka

Razbacala ga svuda po svijetu

Možda tamo jabuke bolje rađaju

Ovdje je suša ko u prošlom ljetu

Ja sam iz kraja gdje ženi jabukom kažu

Volim te

A kako i da kažu kad jabuke

Rijetko rađaju

E, pa volim i ja njega,

A jabuku nemam

Zbog sušnog ljubavnog ljeta

Molim te, ovo mu napiši

I eto, napisah u ime žene sa planine

Koja rađa češće od jabuke.

PODELITE OVAJ TEKST NA: