|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
MOGU DA SANjAM
Imao sam jedno malo more, knjigu, djetelinu sa četiri lista, vjernog psa, njenu izgubljenu šnalu, dvije misli koje su uvijek bile sa mnom i poziv za regrutaciju. Kiše su mokrile kao da spasavaju nebo. Jesen je plivala sa obe strane puta dok je u meni bujica proljeća nosila sve pred sobom. Sat je vremenska paradigma, uvijek ide. Zubar mi je jednom rekao da sam sat. Nisam ga razumio, a on je dodao da neću razumjeti ni onda kad stanem. Idem na more, noseći svoju omiljenu knjigu koju sam do sada pročitao dvadeset puta, i u njoj djetelinu sa četiri lista. Šnalom obilježim list na kojem sam stao sa čitanjem. Vjernost je pored mene! One dvije misli uvijek su prisutne, čak me više ni ne brine šta ću sa njima, one to znaju! Važno je da ne pobuđuju tuđu radoznalost, isto kao ni knjiga koju sam pročitao tako mnogo puta. Zubar je umro! Pred smrt je rekao da je srećan što neće više imati posla sa budalom. E, da, to u vezi s regrutacijom nisam vam rekao. Sa tabanima je bilo sve u redu, ali svejedno nisam prošao. Potvrda koju mi je izdao zubar nije mi dozvolila da u toj borbi dam i svoj život! Počeo sam da pišem pjesme. To nije ličilo ni na šta! Sjećam se, tad sam tek po drugi put čitao tu moju knjigu koju sam do sada pročitao dvadeset puta i mislio sam da sam upoznao autora, a, u stvari, knjiga piše o tome kako da upoznamo sebe! Bio sam uvjeren da sam autor. Nabavio sam novi blok i nekoliko olovaka. Pisao sam noću, jer danju nisam mogao prepoznati sebe. Prešao sam na ljubavna pisma, njenu šnalu sam držao zakačenu na kragni od košulje, a noću, dok bih plakao, hvatao sam se bloka i olovke i pisao oproštajna pisma natopljena suzama, da bih što više približio jednu i drugu misao. Pas je noću cvilio i dolijevao mi tugu u pisanje. Malo bismo spavali, a preko dana bismo se ludo radovali. Jesen je, kiše urnišu i sa jedne i sa druge strane puta. Idemo dalje! Na more, sa šnalom na reveru, knjigom u srcu i djetelinom sa četiri lista. I pas je tu. Znate one dvije misli koje su uvijek bile sa mnom? Jedna je nestala. Ponekad mi u snovima dođe, da nije zauvijek.
|
