MAGARAC I LAV
Prikrao se lav magarcu
dok je mago travu jeo,
htio ga je da pojede,
ali ga je pijet'o sreo.
I povika: „Kukuriku“,
iz kreštavog svoga glasa,
od toga se lav prestraši
i pobježe - silni dasa!
To magarca osokoli,
prestao je da se znoji,
ne vjeruje da lavčina,
pijetlovog se glasa boji!
Krenuo je da ga traži,
oči mu ka šumi glede.
Lav kad nije pijetla čuo,
sačeka ga i pojede!
Shvatio je ali kasno,
izlaza mu bilo nije.
Strah koji je lav imao,
u pijetlovom se kriku krije.
MAGARAC LISICA I LAV
Mudra lija sa magarcem
sporazum je napravila
da zajedno u lov idu,
sigurna je u se bila.
Kad opasnost njima dođe
od jednoga strašnog lava,
izdala je saveznika
da ostane živa glava!
Priđe lavu i reče mu:
„Magarca ću tebi dati!
Ja sam mala, on je veći,
nemoj mene ti dirati!“
Mudra joj je svaka dlaka,
misli su joj uvijek hude,
i navede tvrdoglavka
da večera lavu bude!
Kad lav vidje da je mago
survao se niz liticu,
krenuo je prema njemu
a sutra će na lisicu.
„Lukava si mnogo, lijo,
magarac je s tobom jadan!
Da ste bili vi složniji
ostao bih i ja gladan!“
MAGARAC POD TERETOM
On je stvoren da samara
i terete nosi razne,
jer za drugo nema dara,
uvijek trpi neke kazne!
Pod teretom nije lako,
od tovara kičma boli!
U rijeci se spotakao
sa samarom punim soli!
Kad izađe on iz vode,
kao da ga nosi vila,
došao je do slobode,
voda je so istopila.
Drugog dana nosio je
od sunđera dva samara.
Teret nije bio težak,
al' je ljepše bez tovara.
Kad naiđe preko vode,
namjerno se u nju sruši.
Al' se sunđer ne istopi,
i voda ga tad uguši!
MAGARAC I ŽABA
Uvijek važi za glupana,
i svakoga slušat` mora.
Nema gazde od tupana,
nit će imat' svoga dvora!
Pod teretom jednog dana
u jednu je baru pao!
A bara je žabi hrana,
od tuge je proplakao.
Sluša žaba gdje on njiče,
dobar joj je povod dao,
“Ja sam ovdje godinama,
a ti samo što si stao!
Ti ćeš ustat' i otići,
s takvima se često srećem,
a ja moram svakog dana
u kaljuzi da krekećem!“
KONj I MAGARAC
Trgov'o je raznom robom
trgovac sa jednog klanca,
sa sobom je on vodio
jednog konja i magarca.
Put je bio dug i grbav,
a magarac pod samarom,
išao je teškom mukom,
tetur'o je stazom starom.
Teret mu je otežao,
pa zamoli konja mago,
rado bi mu pola dao,
al' konju to ne bi drago!
Nakon toga ,od tereta,
magarac se guši, davi!
Kad izdahnu, teret s njega
trgovac na konja stavi.
Čak i kožu od magarca,
da bi je za novac dao,
natovari on na konja,
A on njiče - jao, jao!
Mnogo mu je bilo žao,
što magarca ne posluša,
i njemu je, ko i magi,
brzo u nos ušla duša!
