 | Jovana Sarić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
IMENDAN
Danas imam opravdanje što živim u kutiji uspomena
I čvrsto držim poklopac preko glave
Ruku davno pomodrelih i hladnih kao vode Antarktika
Odbijam da prihvatim da pijesak u satu neprestano curi
I da svako zrno zatrpava put do tebe
Danas se ne radi
Ne moram da te stružem sa zidova srčane komore
I uzalud prekidam sinapse među nama
Moja patnja poprima ljudski oblik i susreće se s Bogom
Oslobađam li je se ili joj samo vječiti sluga postajem
Zapaliću svijeću i pustiti vosak da me opeče
Neka me bol iznova podsjeti zašto sam tu
Neka se prolomi hiljade jauka
kao odraz stradanja svakog mučenika
čije freske oslikavaju zidove
Ili samo za jednoga
čiji iskrivljen lik
još uvijek ne napušta moju mrežnjaču
Moja filantropija će ovdje zatajiti
Ne zamjerite
Ja ipak volim samo jednog čovjeka
Iako sam habituirala na njegovo odsustvo
Ili možda samo tu činjenicu deportovala u nesvjesni dio svog bića
Pa otupjela na boju glasa koji neprestano ponavlja iste riječi
Dok se odbija o svaku šupljinu ove lobanje
Ja manično prolazim kroz devet krugova pakla
U povratku doživljavajući satisfakciju
Saplićem se o svaki dio tebe
Predstavljen fragmentima naivnih želja
i nedosanjanih snova
Koji mi se sada u lice cere
istim žarom kojim sam vjerovala
u svako obećanje davno dato
Al prodato
Lešinarima za večeru
Da im se utrobe raspore od čistote
Dok moju razara kiselina
Pa povučena čežnjom ostajem da ležim pod sopstvenim teretom
Kao zgaženi jorgovan pod tvojom cipelom
Ali danas se odmara
Crveno je slovo
Crvena je i krv što iz ove rane kojoj ne dopuštam da zaraste
Još uvijek teče!
