|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
EONSKE DALjINE
Dosad sam nekoliko puta utonuo u vrijeme koje mi je predaleko i nepoznato. Nisam tamo nikog susretao, niti sam se opijao nekom ljepotom prirode, ni uživao u nekim dešavanjima. Nije me bilo ni strah. Samo je nešto curilo kroz mene, kao da se u moj krvotok nalijevala neka tekućina drugačija od krvi. I kad bi me ona ispunila do glave, mozga, pretvarala bi se u gasovito stanje i negdje se nastanjivala, ali nisam mogao da otkrijem u kojim je uglovima moje svijesti. Postavljao sam pitanja i tragao za odgovorima. Nametao mi se najviše mit, čiji mi je izvor potpuno nedokučiv. Um je želio da pohvata te slike, ali nestajale bi, ne ostavljajući poruku. Nisam imao ključ, tražio sam ga, nisam se plašio da bih mogao izgubiti bravu; misleći da će mi se ona uvijek nuditi kad pronađem ključ. Počeo sam osjećati da je ključ u starom znanju, do kojeg ne mogu doprijeti, ali od njega dobijam poruke. Poruke ne sadrže ono što treba da znam, već samo ono što treba da uradim. Da porušim stijenu, ili da pronađem izlaz iz pećine na suprotnoj strani od ulaza; da doprem do starog znanja i da odgonetnem tajnu dva svijeta koji se nadopunjuju mistikom i nedorečenošću. Curi istina koju odabrani umiju da primijete i ukrote. Vjerujem da su silne bogove prenijeli iz tog starog znanja. Vjerujem da su i silne teorije prenijeli sa istog izvora i primijenili na načela nove pameti. Ponekad, boreći se sa bujicom koja prokulja iz tog vakuuma, ostane tajna koja golica maštu i stvaraju se legende. Nemoguće je odgonetnuti svu tu energiju koja dopire iz nekih eonskih daljina.
|
