 | Danijela Milić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
* * *
Barka je čekala u marini
u jednom lučkom gradu na kraju svijeta,
čekala me da se vratim
da bi me ponovo nekud odvela.
Al’ kad čovjek jednom krene
Posle sve manje razmišlja o redu vozne
i usputnm stanicama.
Važnije postaje lutanje od stizanja
Negdje.
Barka me čekala
sama.
Kada konačno dođoh
barka se odavno već
pretvorila bješe u bundevu
i plutaše pučinom.
brodski miševi su jurili u Krug.
Ja se umjesto u mačku
pretvorih u mnoštvo mrvica hleba
i rasuh se po betonu marine.
Ako juče nikada ne dođe
Nemoj me čekati u bašti dvorca
davno zaboravljenog kralja.
Nemoj me čekati da odrastem
u tih hitrih par koraka
niz stepenice gimnazije.
Nemoj me zvati princezom
pjeskovitog carstva.
Ako juče nikada ne dođe
nećeš ni znati
da nikada nisam ni ja došla.
Ako juče nikada ne dođe
odlazak će boljeti samo mene
a ti čekaj neko “sjutra”.
Talas i stijena
(Vama, Serojža)
Zahuktavši iz daljine modre
pjenući se kao sapunica
došao je vragolasti talas
do stijene bisernoga lica.
Od žege joj ispucalu kožu
milovaše talas uzdrhtalo
spiraše so sa rana njenih
dok je sunce k zapadu hitalo.
Taj trenutak trajao je vječno
silno talas zavolio stijenu
k’o sto galeb svoje more voli
k’o sto čovjek voli jednu ženu.
Zavolje i stijena njega
omekša joj srce od kamena
željela je da se vječno spoje
al’ daljina mamila je njega.
Ka pučini otplovi njen talas
vjetar ga sve dalje tjeraše
pogledom pratiše ga stijena
a oči joj suzom zablistaše.
Pitaše galeb stijenu
Kako znadeš drugo mila
Da baš ispod mene
Nije talas o kom si snila?
Svaki talas dođe, prođe
Dodirne te pa produži,
Kako znadeš stijeno mila
Koj je onaj za kim žudis ?
Za druge i ne hajes
i nikome srce nedaš
već ga čekaš usidreno
u daljinu kradom gledaš.
Zar još misliš da će doći
s nekom burom ili plimom
pa ga čekaš nepomična
i druguješ sa tišinom.
Odgovara stijena modra
Da l’ ti poznaš druže mili
sunca odsjaj iz daljine
u gnijezdu ptice tvoje kad zacvili?
Da l’ osjećaš vjetra dodir
kad ti perje zagolica
poznaješ li u svom moru
odraz svoga bijelog lica?
Tako i ja prepoznajem
jedne tople meke ruke
jedan dodir, jedan šapat
mog talasa milozvuke.
Samo jednom srce voli
pa i moje kamenito
samo jednog ono čeka
jer doći će - vjeruj u to.
Slušaj huk te modrine
dok se maestral sneno njiše
to talas iz daljine
svojoj stijeni pjesmu piše.
