|
|
|
 | Sava Guslov Marčeta | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ZAPJEVAJ, SESTRO
Zapjevaj sestro, gora nek zaječiNek se stabala bukve i hrasta povijuZapjevaj glasno, po kamenu nek zvečiBiser od tvoga glasa,Uzburkana jezera od tvojih očijuKa Nebu uzdigni, da se zastidi,Da se zastidi, našeg umiranja! zapjevaj, sestro, preplaši pticeŠto hitaju gnijezdu u smiraj danaZapjevaj, nek čuje zemlja uspavana,Da se zastidi, našeg umiranja! Zapjevaj, sestro uz violinuVjetra što svira kroz Viline KoseZapjevaj, nek čuju, neka glave pognu,Oni što nam mladost na savjesti nose! Zapjevaj, sestro, nek ti glas ne drhti,Zapjevaj, nek tuđi čuju te gavrani,Neka ti prkos sve granice prijeđeU tvome smo srcu, nek znaju dušmani! Zapjevaj, sestro, nek kamen se smrviS vrha planine gdje glas ti odzvanja,Nek misle dušmani da smo jošte živi,Jer mi vaskrsnemo poslije umiranja!
1995. god. BRAĆI, PREDRAGU, ŽELjKU I MIRKU, NIJE BILO UZALUD!
RAZUM KIŠI DA NE SVISNE Hladno joj jeI hladna jePlače joj seSva suza je Ne naričeNe busa se,Srpske majkeTiho ječe Pokisla jeČekajućiKamen da jeProplako bi Slaže tugeUnjedreneSve pogromomPogromljene U srcu su Ostijenjene Sa sto minaMinirane Al' ostale da SvjedočeKad zaboleNe prebole Porodično stabloKisneRazum kišiDa ne svisne April joj je Grdna ranaJer umjestoRođendana Ona april kišomSlaviKad svijećuNa grobu pali Ruka treskaDok se moliSvi ćutimoJer je boli
JABUKA IZ MOGA KRAJA
Iz kog ste kraja,Upitah pogurenu ženu Ja sam iz onog kraja gdje kažuGrom te ubiće,Zmija te ujela, Bog te ubiće, Ja sam iz kraja gdje žena nije bićeJer ono nije htjelaJer je do udajeNiko nije poljubio Ja sam iz onog kraja Gdježenu samo noću voleDanju se stide da kažu,Iz kraja u kome Ni uvrede ne bole,Nemaju vremena,Jer žene od jabukeČešće rađaju Oni kažu čeduJabuko mojaI kumu kažu, kume jabukoI Rudonji i Vilašu,Samo ženi kažu kugo... Eto, iz tog sam kraja, Gdje sve je ispred ženeI vo i ovan, obor i tor Svi pitaju,Kako otac, majka, djecaKako Rudonja i VilašZa moje zdravlje niko ne pita Ja sam odatle i zamislite, žena,Žena s ponosomZašto da pitaju, ta ja sam dobro,Ni grom me neće,Ni bolest Marva voli dok je timarim,Drugi će me voljeti kasnijeKada me ne bude bilo... Ja sam iz kraja Gdje žena na leđima nosiI teret i pečat,Gdje slova po stablu pišeSamo njoj znanom azbukomRačuna brže od njega, Od motike ispucalom rukom Ovdje za leđa kažu da su grbača,Zgrbe se često ispod drvaNa planini, Po snijegu od dva metra Ja sam sa planine Gdje grubo spomenu Svetoga Petra,Ako čobani iz slame Jabuke ukradu Razosmorila sam srce Kao jabuku, u kriškeRađajući, bez jaukaRazbacala ga svuda po svijetuMožda tamo Jabuke bolje rađaju,Ovdje je suša k'o u prošlom ljetu Ja sam iz krajaGdje ženi jabukom kažuVolim te,A kako i da kažu kad jabukeRijetko rađaju E, pa volim i ja njega,A jabuku nemamZbog sušnog ljubavnog ljeta Molim te, ovo mu napiši I eto, napisahU ime žene sa planineKoja rađa češće od jabuke
|
