detalj slike: KRK Art dizajn

ZOV  PREDAKA

Glas se čuje velikih junaka,

i našijeh slavnijeh predaka,

što nas kore o’zgo sa nebesa,

dok bol dušu njihovu potresa.

Dušan Silni sa prestola viče,

a Obilić sa Kosova kliče,

despot Stefan, vitez reda zmaja,

Vuk Ognjeni od ravnog Noćaja,

i Sinđelić sebi oči vadi,

da ne gleda, šta se ovo radi!

Karađorđe, pita se dok plače,

ko to opet Srbiju rastače,

a junaci s krvavih Košara,

pitaju se, da l` ih oko vara,

ne vjerujuć` šta se ovo zbiva,

te se opet istina sakriva,

jer ne mogu podnijeti bruku,

ove jade i ovak`u muku.

Njihove nas sjeni prozivaju,

i direktno naredbu nam daju,

tražeć` od nas, ti slavni junaci,

da se srpski razviju barjaci,

i svi Srbi pod njima se sjate,

pa oružje svijetlo da late,

ka` i oni, što su učinili,

otadžbinu da bi odbranili.

A taj usud evo i nas stiže,

i sve nam je to vrijeme bliže,

narod srpski slobodarski diše,

neće trpjet` poniženja  više,

duh viteški Srbijom korača,

naraštaje mlade da ojača.

Na poziv će slavnijeh predaka,

u stroj stati  hiljade junaka,

da se naša otadžbina brani,

od svakoje gube i nemani.

Sve od Une, do Stare planine,

srpski narod neprestano gine,

ni sad braćo izbora nam nema,

zlo se novo, ponovo priprema!

E svi ćemo, složno uz pregnuće,

da branimo imanja i kuće,

svetu zemlju i tvrda stijenja,

rad` budućih naših pokoljenja.

Pa da ne bi koreli nas preci,

o glasniče, svim Srbima reci,

da se sret`u na Drini rijeci,

i tu da se ka` braća zagrle,

ka Kosmetu da onda pohrle,

na krst časni neka se zakunu,

i na svetu Nemanjića  krunu.

Tako ljudi i junaci rade,

pa, kada se tamjanom okade,

nek Bog dragi mahove `im dade,

otadžbini da povrnu nadu,

srpskom rodu slobodu i pravdu,

i slobodu konačno mu dadu!

Petrovaradin, 2021 ljeta Gospodnjeg

     VASKRS

Ko god k srcu, Božju ljubav prima,

duša koja plemenitost ima,

i ko vazda istinu slijedi,

taj nevolju svaku pobijedi.

Samo Bog zna, šta i kako treba,

On je svjetlost poslao sa neba,

da olakša Hristu vaskrsenje,

i na nebo Njegovo uspenje!

On svog` carstva otvori kapiju,

u kome se mnoge tajne kriju,

i đe krajnji računi se svode,

tamo Isus, ka svom` Ocu ode.

Za sve ljude, to je praznik pravi,

poštuje se i svečano slavi,

tada čovjek od hrišćanske vjere,

svaku nadu i sreću ubere!

Vaskrs, radost u srca unese,

tad` se dobre vibracije dese,

na trpezu svega se iznese,

jer tog` dana Isus nam` vaskrese!

Dok se jaja šarena kuvaju,

i djeci se rado poklanjaju,

i dok zvona sa crkava zvone,

dijelimo ljubav i poklone!

  Petrovaradin, Vaskrs 2015 ljeta Gospodnjeg

GOVOR TIŠINE

Gledam ti oči, lice i telo,

srce bi, nešto reći ti htelo,

al` ono, pred tobom uvek zaćuti,

i sad ćeš, opet tišinu čuti.

Tako i sada i ove prilike,

jezik mi zanemi, od tvoje slike,

a srce moje ko plamen gori,

i dalje ne zna, šta da ti zbori.

A šta ti, uopšte i može reći,

i čime tvoju naklonost steći,

koje mu reči mogu pomoći,

da budeš moja, od ove noći.

No, vatra u mom srcu ne laže,

a pogled, moj ti, tišinom kaže,

uz dugi izdah iz mojih grudi,

o divna ženo, ljubav mi budi.

                     Novi Sad, 2021 ljeta Gospodnjeg

PODELITE OVAJ TEKST NA: