detalj slike: KRK Art dizajn

ZAVJET FRULI

Frulo jasna, moja uzdanice,

drugarice vrijednih čobanona

oglasi se – reci da nas ima

od tvog eha nek zanijeme ptice.

Prizovi mi braću svojim zvukom.

Okupi ih u kolo Moravac.

Ka Vračaru pokaži im pravac

Sveti Sava da ih vodi rukom.

Ostavljam ti u amanet, sele

razonoda mome rodu budi,

tvoja pjesma da nas zorom budi.

Ne daj braća da nam se razdijele.

Frulo nša i naših otaca.

Veseli nas kad slavu slavimo,

na ognjištu Badljake ložimo.

Kad nevjesta na krov sito baca,

Dolinama prospi svoje zvuke

od Avale, pa do Šar planine,

Velebita pa do Jahorine,

od Lovćena pa do Banja Luke.

Svirka tvoja nek mi braću vodi.

Da se vole, poštuju i paze

Svetosavlja da čuvaju staze.

Nema brata dok majka ne rodi.

Među njima pronađi Dušana

da zaštiti Srpstvo svekoliko.

Frilo moja, moga roda diko

Da Srbija cvjeta međ´ šljivama.

Frulo moja, srpska ljepotice.

Zapjevaj mi – Oj Moravo, oj....

da ne strada više narod moj.

Među braćom izbriši granice.

MOJA RAVNICA

Nije ovo priviđanje, brate,

to je moja pitoma ravnica,

Tu ne može gladan proći niko

putnik, prosjak, ni u letu ptica.

To je zemlja mojih pradjedova

uvijek dične rađala sinove.

To je,sele,ravna Semberija,

što se mojim zavičajem zove.

Svu ljepotu Bog joj darivao,

dvije su je rijeke zagrlile.

Od nje ljepše u svijetu nema,

na tome joj zavide i vile.

Ovdje zvijezde najljepše sijaju,

ovdje Sunce najtoplije grije.

Nigdje nema ljepših običaja,

kao što su moje Semberije.

Najljepša je, brate, o Božiću

kada bijelu haljinu običe,

kad Badnjake iz šume donose,

Pečenice peku ispred kuće.

Tad veselju nigdje kraja nema

a pjesma se do Gučeva vine

i rafali trašte na sve trane

pozdravljaju braću preko Drine.

Sva je čeljad tada na okupu

ne spavaju, već Badnjake lože.

Polaznika budni dočekuju

kuću kade i svi se mirbože.

Sva ravnica na tamjan miriše

a crkvena zvona odjekuju,

od kuće se nikuda ne ide

kad Semberci Božić dočekuju.

Kad se šljeme na kuću podiže

s poklonima svi se okupljaju.

A kada su svadbe i krštenja,

tad veselja po tri dana traju.

Dobročinstva nigdje takvog nema

ko u mome, brate, rodnom kraju.

Niko ne zna gosta dočekati,

kao moji Semberci što znaju.

Nigdje ljepših kuća, ni sokaka,

nigdje tako lipa ne miriše,

ko u mome rodnome Modranu

kada počnu majske padat´ kiše.

Nigdje tako ko u kraju mome

blagorodne kiše ne padaju.

Semberija zasija od sreće,

rodno selo i bunar u gaju.

A Đurđevsko jutro kada sviće

ništa više ne raduje mene.

Svi Semberci na uranak krenu

i osvanu njive zakrštene.

Nigdje nema žetve bogatije,

nigdje ljepših polja, ni živica,

nigdje više njiva pod pšenicom

kada iz njih prhne prepelica.

Nigdje ljepše, nigdje bogatije,

na svijetu od ravnice moje.

Semberijo, rodna mi kolijevko,

ponosna sam što sam čedo tvoje.

Семберија

PODELITE OVAJ TEKST NA: