 | Valentina Berić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ONO ČEGA NEMA
Od nedostajanja sklapam umorne oči
Među zvijezdama sastavljam tvoj lik i ove noći
Pokrivam se suzama da sakrijem samoću
Na javi ne čujem tvoje riječi „čekaj me, doći ću“
Bježim u taj nedodirljivi svijet
U kome su sve niti ispletene za siguran let
Gdje bol nema mjesto za sjesti
Samo se tu možemo sresti
I ne želim da se budim u vrtlogu zlobe i zla
Usamljena, ostavljena, bez buđenja sna
Pred očima slika prošlosti, napuklo srce na pola
Samo sjećanja ostaju u kojima nema bola
Zaborav mi treba kao žednom voda
Nesigurnih krila zove me sloboda
Sjene me grle, sjene me u stopu prate
Uzalud sve, izgubljeno ne mogu da vrate
Nikada više noćni čuvar neće da sija od sreće
Polja će uvenuti, izdahnut će cvijeće
Morski vali razbijat će se o stijene
Koračat će sati, ali stajat će vrijeme
Gore visoko pogled mi odlazi
Iz prvog oblaka tuge kiša se sprema
Bol raste, bol ne prolazi
Znam da tražim ono čega više nema.
