 | Sanja Lukić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Med u čaju
U sjaju tvog pogleda,
drhtim u sjeni kamina
u blijedoj sjeni našeg nemira.
Kad bih mogla da vratim vrijeme,
tek iščezle dane neke,
da ti opet dotrčim u nevrijeme
iz te prošlosti daleke.
U ruci mi šolja čaja,
tanka meda nit u njoj
jedna ljubav minulog dana
svijetlost svijeće i noć.
Zebnja jutra
Ne slute zvijezde ni mjesec mlad
da noću tiho molitvu ti zborim.
Molim Boga za ljubav, za spas,
a ožiljci su samo moji.
Ne sluti vječnost da sudbina krhka
pod teretom vremena na koljenima moli,
ostavljam ti zvjezdanu prašinu, mili,
mi nismo ono što smo juče bili.
U rajskoj bašti skriveni,
među proplancima što pupoljke ljube
naši jecaji su žuborom potoka prekriveni
a sutra će biti šta bude.
Ne sluti vječnost ni mjesec mlad,
ne sluti život ni vrela krv u njemu,
hladne usne ne ljube uspomene
ni jutra što sa zebnjom venu.
Tajna
Uzalud mi zima grize obraze,
oni što vole ne odlaze.
Uzalud vjetar planinom žuri
kroz ponoć kad ljubav poludi.
Uzalud čekanja nadanja puna
u svitanje prvi zrak sunca.
U ponoć,vukovi na rijeci,
mjesecu će pričati o sreći.
Pričaće o nama, ostali smo tajna
