|
|
|
VJEVERICA KETI I VJEVERICA LILI  | Sonja Škobić | |
| |
VJEVERICA KETI I VJEVERICA LILI
U skupini vjeverica koje su živjele u šumi, izdvajale su se njih dvije: Keti i Lili. Svi su ih smatrali pomalo čudnima, neobičnima. Ali – bez razloga.One su samo voljele čitati knjige.Vjeverica Keti je imala punu kuću knjiga, a Lili je u svome domu voljela sakupljati orašaste plodove i žirove za zimu.Kada bi Lili postalo dosadno, uzela bi vrećicu lješnjaka i – put pod noge! Pravo u posjet vjeverici Keti. – Kuc, kuc, evo mene opet po knjigu – s vrata se čuo njezin glas.– Može, može – odgovori Keti. – Obiđi sve ukrug, pogledaj i odaberi. Veliki je izbor knjiga.– Ja bih neku putopisnu kako bih čitajući mogla putovati i posjetiti mnoga mjesta gdje drugačije ne bih mogla stići – reče Lili. – To je kao da umjesto rundavog repa dobiješ krila… Ha, ha, ha ...– Uzmi još jednu – reče Keti. – Možda neku uzbudljivu zečju pustolovinu.Keti i Lili bi tako, u priči, uslast izgrickale punu zdjelicu lješnjaka.
Usred ugodna ćaskanja, Keti začu glas šumareve malene kćeri Meri koja je znala za prijateljstvo Keti i Lili. Znala je i za njihovu ljubav prema čitanju.
Bacite i meni jednu zanimljivu knjigu – dobaci Meri stojeći ispod grana velikog hrasta. – Vratit ću vam, obećavam! Vi ste moje dobre prijateljice – čitačice knjiga. Zauzvrat ću zamoliti oca da vaše stablo hrasta njeguje i štiti. Da ga nikada ne posiječe, tako da vas dvije dugo uživate u svome prijateljstvu, okružene dobrim i vrijednim knjigama.
Hop! Keti baci Meri knjigu pravo u ruke.
Hvala, hvala, ćao vam – reče Meri. – Ljubim vas obje – i odskakuta pravo k svojoj drvenoj kućici.
|
