detalj slike: KRK Art dizajn

Na krstu razapeta

Možda me sačekaš negdje na oblaku

u ponoćne tihe sate,

kad tama bude svijetlost

onima što danju se ne vrate.

Možda me poželiš,

kao nebeskog putnika putevi zemaljski,

u svitanje zore

da ti dođem u magli.

Možda me zavoliš,

kao grom munju o Ilindanu,

da ti budem i čista i sveta,

mučenica na krstu razapeta.

Zmajevo gnijezdo

Još sam sjaj zenice oka tvog

nedosanjan san mjeseca nad obalom.

Pjena talasa ostala na stijeni,

minut čekanja u vječnosti što blijedi.

Još sam uzdah u tvojoj duši

ona nit između jave i sna.

Još sam nemir tvog dana

tvoja noć neopjevana.

Još sam sjaj zenice oka tvog,

krin u gnijezdu zmajevom.

Saplićem se o misli tvoje

Saplićem se o tvoje misli

kao ptić o glogove grane,

u tvoje ćutanje

samo još moj krik može da stane.

Vaskrsavam u tišini,

između zemlje i neba

da zaspim uz uzglavlje tvoje,

a znam ti dani ne postoje.

Saplićem se o misli tvoje,

skrivam u ponore naših riječi.

Zar ljubav vrijeme može da izliječi.

Početak i kraj

Noćas sam ribar u tvom moru nemira,

u mrežu tvojih misli upletena,

puštena i uhvaćena.

Noćas sam tvoja zvjezda sjajna,

tvoja istina i laž,

u tvoje snove skrivena

tvojim usnama napojena.

Noćas sam nemir tvog pogleda skrivena

u suzi tvog oka,

na dlanu tvom uspavana leptirica bez krila.

Noćas sam tvoj lik na mjesečini,

sudbine glas,

noćas sam tvoje danas i sutra,

tvoj početak i kraj.

PODELITE OVAJ TEKST NA: