|
|
|
VJEVERICA KETI: BOŽIĆNA PRIČA  | Sonja Škobić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
VJEVERICA KETI: BOŽIĆNA PRIČA
Vjeverica Keti je na samo božićno jutro čitala jednu njoj jako zanimljivu i šaljivu priču. Često je čitala naglas, ali ovaj put se smijala i kikotala tako da su je mogli čuti nadaleko.Čuvši Keti kako se smije, do njezine su kućice doskakutale i druge vjeverice. – Hajde, hajde, Keti! Čitaj i nama da se i mi smijemo. Smijeh je jako zdrav. Svakako je Božić, vrijeme veselja i radosti – rekoše. Keti je voljela društvo, tako da je ideju o čitanju naglas odmah prihvatila.– Zašto da ne – veselim se – reče Keti. – A kada završimo s čitanjem, skupa ćemo ukrasiti moju kuću s puuuuno svjetlucavih žaruljica. Božić je najveseliji dan u godini. Neka se radost Božića širi.
Vjeverice povikaše uglas: –Hoćemoooo ....
To božićnog jutra šumareva mala kći Meri otišla je u kraću šetnju šumom. I dok je prolazila ispod jednog velikog hrasta, čula je gromoglasan smijeh.Začuđena, pogledala je prema gore kako bi vidjela odakle smijeh dolazi.A gore… Gore je vidjela čudo neviđeno!– Zamislite: vjeverica čita drugim vjevericama! Smiju se i od smijeha drže za trbuhe – reče Meri.Mala neopreznost vjeverice čitačice i … Hop! Ode knjiga iz ruku. Leti, leti knjiga – pravo pred noge djevojčice Meri.
Meri uze knjigu i pomisli:– Ovo je za mene tako lijep dar „s neba“. Divno, baš na Božić!
Pogleda još jednom prema vrhu hrasta, razdragana mahnu vjeverici.–Hvala na knjizi – uljudno zahvali Meri. – Kada ju pročitam, opet ću prošetati do vas, vesela ekipo, po drugu knjigu. Samo se vi kikoćite i bacajte knjige.– Nitko sretniji od mene! – reče Meri i otrča kući kititi bor.
|
