detalj slike: KRK Art dizajn - ilijasaula@art

Rođen u meni

Ti si rođen u meni

prije mene

na mojim oranicama neposijanim

i mojim poljima nekošenim

u mom lugu

i mojoj livadi

u mom jazu želja

i potoku uspomena.

Ti si rođen u meni

i prije mene kao zavjet Bogu dat

mojom krvlju zadojen

mojim srcem nahranjen,

mojom dušom kršten.

Ti si rođen u meni

i prije mene kao sudbina prije života

tuga prije bola,

nadanje prije sreće.

Ti si rođen u meni

i prije mene u iskri svijeće,

u sjaju mog pogleda

prije nego što sam progledala

u osmjehu na mojim usnama

prije nego što sam se nasmijala.

Na mojim nebeskim ravnicama

u zvjezdama mojih svitaca

u mojim fenjerima bez plamena

u mojoj crkvi bez ikona.

Ti si rođen u meni i prije mene

u mojoj jeseni rumenoj od stida

u pogledu đurđevka i krina

u mom klasalom ljetu i maku

U mojoj zimi, u mom snijegu.

Ti rođen si u meni prije mene.

U nama

Sakrijem se negdje u sebi

u tebi

u nama.

Da ne čujem šapat bola što slama

da ne osjetim dašak vjetra

da ćutim za ovog vijeka.

A iza mene planina prošlosti

djevica sa dušom otrovanom.

Ispred plamen vječnosti

latice nježnosti, poneka rose kap.

U tebi ostavih sebe

rosu na paukovoj mreži.

Povjetarc će mlad da zanjiše njedra

rodnih polja, jalovih rijeka,

pustih proplanaka, bremenitih šuma.

U nama!

Polje maka

Vežu li te nemoći noći u krvavom polju maka?

U bljesku sotoninog blagoslova!

Ili spavaš jagnjašce moje u čeljustima zvjeri uz rijeku bola.

Sutra će ono nikad da se igra Boga,

da priča šta mogli smo a nismo.

I kad jutro umije obraze umornih ljubavnika,

sa tajnih sastanaka povratnika,

dok spuštaju kovanicu prosjaku na cesti,uzmite,

toliko koštaju grijesi.

Jabuko moja

Ako odlaziš, jabuko moja,

odlazi tiho sa mladim proljećem,

žuborom potoka,u tišini.

Ne ostavljaj za sobom otvorene cvjetove,

začete plodove, polen na krilima pčele

i u oku onaj sjaj da sve cvijeta i vene.

I ne odlazi kad visibabe poviju glave

jaglacu u trenutku slave.

Pod bljeskom Sunca u sutone tihe

sve stane u minut tišine.

Ako odlaziš, jabuko moja,

neka bude tajno,

da ne čuju ptice u lugu,

da ne vidi mjesec mlad,

da svici ne osjete tugu,

to ljubav lomi dah.

PODELITE OVAJ TEKST NA: