|
|
|
 | Velimir Savić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Mravinjak
Može da me kritikuje ko god to hoće, baš zato i boravimo u formi ogleda, eseja, koja uvijek podrazumijeva Slobodu sopstvenog pogleda i razmišljanja (a tek posebno u ovom, novom obliku razgovora kada su i pisac i čitalac istovremeno stvaraoci) ali ja sam onaj koji je uvijek i s dušom podržavao individualizam kao čovjekovo intimno opredjeljenje i vrhunsko dostignuće. Zato je Sloboda za mene uvijek počinjala velikim slovom. Ova postavka ne trpi da je dodiruje Niče, njegova filozofija (koju inače - kao vrlo originalnu cijenim), a ni njegov natčovjek. Ne, nije mi to postulat, da je čovjek u biti sam ili samoživ, ali sam krajnje ozbiljan kad tvrdim da se vrhunski rezultat postiže samo ako si se dovoljno spoznao, posvetio sebi, a samim tim i razvijao sopstvene mogućnosti (naravno na zadovoljstvo svih ostalih - za koje neće biti obavezno da budu dio tvog života).Primjer Nikole Tesle to izvanredno potkrepljuje.
Postoji li negdje čeljade koje bar jednom u životu nije stalo na mravinjak! Neko će to osion, možda uraditi i namjerno, no meni bude uvijek žao kada se to desi... ali stvar se popraviti ne da. Jedan svijet je srušen, nebo je palo na one koji su to gradili. Kad je već tako, pogledaj šta se unutra dešava. Čvrsta organizacija! Jedni nose jaja, drugi vuku nekakve tuđe larve - šta li su, treći uklanjaju leševe, četvrti se po nekom pravilu muvaju tamo - ovamo... E, vidiš - imam neprevarljiv osjećaj da neka nepoznata sila sa ljudima postupa baš tako!
Obara nebo na nas!
Kuge, kolere, španska groznica, revolucije, opšti ratovi... novi svjetski poredak... Bojim se da to sve ne ide na dobro! Ono što je zanimljivo, te katastrofe imaju čvrsta pravila, pretpostavljive su, karakteristično se prenose, šire se koncentrično, u talasima. U prilično nađubrenoj glavi ko zna kakvog nikogovića, posađena fiks ideja (pa makar on bio samo osrednji soboslikar i akvarelista u pokušaju) narasla je u katastrofu. Začet ko zna gdje, letalan pokret - užurbana karlica njegove majke podatna pod rukama obližnjeg Jevrejina - zaplesala je u opscenom ritmu muzike uzdaha praćena penetracijom malog Adolfa kroz ključaonicu.Čovječanstvo će skupo platiti taj simulovani incest! Isfrustrirani firer okrenuo je naš svijet naopako dokazujući da je Zemlja samo ravna ploča sa koje nas je netragom pobacao. Ne mogu izbrisati jezu koju u meni izazivaju one veličanstvene bakljade u Nirnbergu. Kako da ih zaboravim kad me i danas dobro organizovani skupovi - savršene manipulacije kolektivizmom, neprestano na to podsjećaju?Nevjerovatno je kako zlo lako nalazi svoje sljedbenike. Mirni ljudi ostauljaju suoje fine poslove, zanemare svakodnevne radosti, poljube svoju i odu da kolju tuđu djecu.Zaboga, to rade organizovano!
Da prostiš, kad god su mi nudili nešto što je kolektivno, kad god nisam mogao odlučivati sam, uvijek bi me tako... (što narod pjesnički kaže) pošteno zajebali. Stoga, uzdahnuo sam duboko i prigrabio Slobodu da pišem i razgovaram s vama esejom u najslobodnijoj formi, dok se ovo nebo (koje nikad plavlje bilo nije) ruši na nas. Unutra je... čvrsta organizacija. Jedni vuku svoja jaja, neki čuvaju tuđa, drugi su se samo učaurili, treći uklanjaju leševe, a ja sam valjda od onih koji se, po nekom pravilu, muvaju tamo i ovamo...
Ko god da je taj, stao je na ovaj mravinjak i oboriće na sebe naše nebo.Neki kažu... nisu namjerno - no stvar se popraviti ne da!
Iz knjige eseja Velimira Savića “Seansa”
|
