|
|
|
 | Valentina Berić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
NEMIR
San neće na oči. Grilje plešu pri udarima olujne bure. U sobi samoća pojačava glasnoću. Previše suza, a premalo sreće je noćni pokrivač čiju hladnoću osjeća od kada zna za sebe.Odmah tu sa lijeve strane šavovi pucaju po ko zna koji put. Nikako da prihvati nametnute puteve i pogrešne staze. Cijeli život bježi od onog što je u stopu prati kao sjena neuhvatljiva. “Zašto ne odustane od uzaludne borbe” često čuje u prolazu. Niko nema dovoljno hrabrosti reći istinu u oči, ali svako ima pravo da komentariše tuđe odluke. Čudan poredak vrijednosti, čudni neki zakoni, čudni neki ljudi koji su se izgubili u prostoru i vremenu još čudnijeg svijeta koji srlja ravno u propast. Na trenutak zastane. Zarobljena, neshvaćena, otuđena i odbačena u vrtlogu nemorala, zlobe, poremećene svijesti i podsvijesti, iskrivljene slike pravednosti zaroni u prošlost i probudi intaktno djetinjstvo. Pored njenog prozora prođe nevolja kao vitka i nečujna dama obučena svedeno i sa stilom. Ne okreće glavu, ne podiže pogleda, sigurna da je zaštićena dobrotom jer ne nosi grijeh na leđima. Kratko traje. Navikla da ne očekuje, tako je razočarenje manje, tuga je slabija. Realnost je neizbježna, a ona ono što se ne pojavljuje i ne postoji, prežali i preboli kao bolest koja se odboluje jednom u životu. I kada bi je pitali „zašto“ samo bi se nasmijala i rekla: „kada bi ruke imale onog koga žele da zagrle, kada bi srce imalo onoga koga voli, kada bi usne imale koga žele da ljube, kada bi duša imala onog za kim vapi da se raduje, kada bi oči gledale onog za kim sanjaju život bi pisao note čija bi pjesma odzvanjala svijetom, a sretne pjesme pišu nestvarne ruke.Još jedna noć kuca na vrata. Umorna je od toliko mračnih ljudi i svijeta u mraku. Dugo traje lutanje i od svega što je vidjela suze same teku.Veliki svijet, stradanje još veće, nevini gube nepovratno voljene, teret se umnožava, a umor savija kičmeni stub. Noć crna, da ne može biti crnja, sječe sate i dane nožem ostavljajući krvavi trag. Ona je nada, ona je želja, ona je čežnja, ona je strah, a on je nemir koji budi bol.
|
