detalj slike: KRK Art dizajn

SANjA LUKIĆ: Ono što posijete u srcu to u životu i uberete

Sanja Lukić rođena je 1977. u Prijedoru u Bosni i Hercegovini. Završila je Pravni fakultet, opšti smijer u Banjoj Luci gdje je i magistrirala. Na Koledžu u Londonu je završila menadžment u prodaji a na Koledžu u Essexu rad sa dijecom u obrazovnom sistemu Velike Britanije. Radila je na rehabilitaciji maloljetnih delinkvenata u Velikoj Britaniji, kao predavač u više osnovnih škola i menadžer u Intrenacionalnim kompanijama. Danas menadžer u lancu trgovina i apoteka Walgreen Boots Alliance i saradnik Nacionalnog Zdravstvenog Sistema Velike Britanije. Do nedavno je bila saradnik britanskog časopisa Britić. Objavila je zbirke pjesama:“Između sreće i očaja”(2002), “Na obroncima sjećanja”(2003) “San Anđela”2012, “Tajna bisera” 2022. Piše i priče koje su objavljivane u “Almi” i drugim glasilima. Zastupljena je u više antologija poezije, zbornicima kako u zemlji tako i u inostranstvu. Pjesme su joj prevođene na: italijanski, engleski, turski, njemački, azerbejdžanski, španski. Živi u Londonu od 2002.godine. Majka je Teodore Jefimije.

Književna radionica Kordun, Neda Gavrć, Banja Luka, London, 26. 05. 2023. 

Slučajni susret i splet okolnosti, doveo Vas je do preseljenja u London. Sa ovog aspekta, ispostavilo se da Vam je to bila, više nego ispravna, životna odluka?

Na ovozemaljkom putu kojim svakodnevno koračamo tražeći odgovore na mnoga pitanja,u nadi da ćemo spoznati istinu bitisanja ali i filozofiju života u mudrosti godina na ispravnost životnih odluka koje donosimo u datom momentu samo vrijeme daje odgovore. Vjerujem da je London san mnogih mladih ljudi, grad u kom ne postje granice ili su one tamo gdje ih sami postavimo a ipak ja sam sanjala Banja Luku. Onu Banja Luku kojoj se ne može odoljeti u sjeni procvjetalih lipa, prefinjenošću njenih građana u koljevci velikih imena i neprevaziđenog Kočića nisam sanjala ni više, ni dalj,e ni dublje, a od tolike ljubavi i nije se moglo. “Ja pravila planove a Bog se smijao “prepustila sam kormilo života Gospodu a ja samo plovim ovom rijekom ,“Jer hodeći bez Hrista po ovoj utvari što život se zove čovjek ne zna kud ide“. Dolaskom u Englesku život je dobio nove fundamente na kojima se počeo graditi ali istovremeno i izazov zadržati identitet, ostati ono što jesam. Ova adaptacija, balansiranje onog što sam donijela iz porodice i onog što je postavio jedan novi sistem u pogledu obrazovanja, radnih navika, implementacije nekih novih pravila je trajala gotovo jednu deceniju. Ovo vrijeme sam iskoristila radu na sebi, pa su slijedili sati učenja i polaganja ispita na Koledžima a u pazi sam radila. Volim tu fleksibilnost radog odnosa u kompanijama jer tu studenti imaju neograničenu mogućnost da zarade kad nisu na fakultetu. Postala sam aktivan dio zajednice, tako da sam 2005.godine osvanula na naslovnoj stranici Thurrock novina, sa tek napisanom pjesmom“ Dobro za dobro -Kindness for kidness“.Sve do danas ostadoh u brodu na mojoj rijeci života koja je nekad mirna i pitoma a ponekad pravi planinski brzak,bujični potok koji nosi sve pred sobom.

Iako ste u ljubavi sa poezijom još od Osnovne škole, ipak ste umesto književnosti , tada, izabrali pravo. Gledjući retrospektivno, ta odluka je i uticala na sadašnje trenutke i sve ono što je usledilo od tada pa do danas. U kom periodu je nastala Vaša prva knjiga poezije „ Imeđu sreće i očaja“?

Poezija je rođena u meni i prije mene , kao što je molitva razgovor duše sa Bogom tako je poezija razgovor osjećanja sa srcem. Odlučila sam da studiram pravo , danas kao magistar pravnih nauka i stručnjak za maloljetničku delinkvenciju znam da bih ponovila odluke, bile bi iste. Pravo i menadžment su poslovi koje može da obavlja stabilna, jaka ličnost. Poslovi koje ne uključuju emociju, traže maksimum profesionalnosti a sa druge strane medalje je poezija, koja je čista suprotnost prvoj. Često u razgovoru sa drugim piscima kažem da se pravo učilo a sa poezijom rodilo.

“Jesen u zlato proplanke oblači

vjetar s grana list odnosi,

sunce poslednje cvjetove ljubi,

tvoje ime u mom srcu nijemo ćuti”.

U jesen 2002.godine je nastala moja prva kniiga „Između sreće i očaja” u recenziji Ostoje Kesar. Od strane tadašnjeg ministarstva je proglašena za publikaciju od opšteg društvenog i nacionalnog značaja. Do tad poezija je bila ljubav kojoj sam poklanjala slobodno vrijeme, tog momenta sam shvatila da je poezija moja odgovornost i da pristup pisnju mora biti ozbiljniji. To je jedna od onih knjiga koje na polici stoje na posebnom mjestu,još na nepcu osjetim taj ukus radosti.

„Obronci sećanja“ i „San anđela“, su knjige poezije koje su usledile. Negde ste pomenuli da ste kroz pisanje shvatili na koji način nas formira ljubav prema veri. Šta ona za Vas predstavlja ? Kako opisujete tu ljubav?

Ono što ste posijali u srcu to ćete u životu i ubrati. Imala sam tu sreću da odrastam u patrijahalnoj porodici u kojoj su postojala nepisana pravila ponašanja, običaji koji su se bez pitanja primjenjivali a danas mogu da kažem da su to one vrijednosti čovjeka koje pojedinca izdvajaju od drugih a temelje se na poštovanju, na uvažavanju tuđeg mišljenja koje može biti drugačije od stava koji imamo. Da su iskustvo i mudrost života ponekad važniji od znanja, jer ne kaže narod uzalud “Za put ispred sebe pitaj one koji se sa istog vraćaju.” Otac je u ruci držao Molitvenik a majka je bdila nad nama držeći nas čvrsto okupljene u molitvi i vjeri u Boga. Zima o Savindanu, zavejao snijeg seoski put, mraz izložio eksponate po prozorskom staklu, veliki je minus. Čujem majku dok loži vatru u šporetu, ispod jastuka izvlačim Slavaricu. Tu je moja “Pjesma Srpskoj Slavi” koju ću danas prvi put da recitujem u crkvi Sv.Petra i Pavla u Kozarcu, tu su me i krstili. Znam svih šest stihova, trepti ta radost u dječijim njedrima, moj poklon Bogu. Grize sunce za obraze, zvjezdana prašina rasuta po mladom snijegu čije ljepote se oči nisu mogle nagledati. Naredi Bog da crkva bude puna vijernika, rastaviše dijecu na desnu stranu bliže oltaru. Poslednja u redu , divim se starim ikonama i razmišljam o neimarima koji su podigli ovo sveto mjesto. U plavoj boji sa zlatinim zvijezdama sa Hristom iznad ikonostasa oslikan je plafon.Vjera u Boga a Bog je ljubav je povezana sa osjećanjem to je ta neraskidiva nit koja podsjeća da nikad nismo sami,Bog je uvijek sa nama.Otac Ranko me tiho upita za ime , stadoh na malu drvenu sofru kao na najveću pozorišnu scenu ispred vjernika.Tišina, samo moj glas se odbija od kamene zidove stare crkve dok kroz malo prozorsko staklo snop sunčeve svjetlosti obasjava mi lice. Aplauz prekide sveštenik a ja pogledom zahvalih Gospodu”. Ta ljubav predstavlja nadu, vjeru, čisto srce, poniznost, poštovanje jer samo je Bog bezgrešan.

Knjiga „Tajna bisera“ objavljena je prošle godine. Koju tajnu čuva Vaš biser? Šta je zapravo biser u školjci koju Vi čuvate?

.Knjiga “Tajna bisera”,”The secret of pearls”,”Incilerin Sirri” je objavljena u Turskoj ,u oktobru prošle godine za koju sam i dobila nagradu. Ono po čemu se razlikuje od drugih knjiga je trojezičnosti. Kniga je štampana na sva tri jezika, srpski, engleski i turski jezik. Ova knjiga je nastala u dahu izbrušena svilom i trnom istovremeno i med i žuč u jednoj čaši i lijek i otrov na jednoj rani.

Koja je tajna tristotinesedamdesetčetiri bisera?

Citiraću recenziju gospođe Milice Jeftimijević Lilić-“ Stvaralačka moć ljubavi da ispuni i preobrazi biće, spuštajući ga u bezdan a potom obavijajući ga svilom, niskama bisera koji su izraz čiste ljubavi. Ogleda se i u rađanju poezije kao novog lica autora koji iz razbijenosti sveta sastavlja mozaik lepote koja posvedočuje pobedu ljubavi koja je oformila stihove, uobručila snažne emocije i misaonost u estetsku tvorevinu koja će nadalje bitisati nezavisno od aktera ljubavi i poetese koja ih je iznedrila na radost onih koji u poeziji traže sklad duha i vizuelnog, ritma i zvuka kao u ovoj nadasve pikturalnoj poeziji. Tu vrstu moći ljubavi da preobrazi, da uništi i da iznova stvori, posvedočuju nadahnuti stihovi darovite Sanje Lukić.” Ako Vam otkrijem “Tajnu bisera” tajna više neće biti tajna.Tako da ćemo ostaviti vremenu da u svojoj neprolaznoj škrinji čuva i biser i tajnu.

Šta je zapravo biser u školjci koju Vi čuvate?

U moru zrno

Pjesmo moja nenapisana

slovo po slovo ti kujem.

Kao pletilja ona stara

noć od jutra ne razlikujem.

Olovo topim, suzom hladim

kao vajar kip svoj - od duše te pravim.

Pjesmo moja, moj klasu,

Gledam te dok budna sniš o

Radosti tebi pričaću prije oluje da mi zriš.

Ako si prije mene rođena,

slugom da me zoveš svojom, kom je

Hera sad potrebna, pod zaleđenom vodom.

Ebanovina ti postelja da mi te dan ne vidi.

Pjesmo moja, spavaš li?

Edželu* moj u njedrima skriven,

od sebe te stvorih tiho.

Spavaj mi noćas nepokriven u

Moru zrno je niklo.

*Edžel -sudbina

Biser u školjci koju čuvam je u Moru zrno.

Imali ste promocije knjiga i u svom rodnom gradu. Kakve utiske nosite sa tih promocija? Kažu da čovek ima najveću tremu i najveći zadatak upravo pred domaćom publikom?

Moj grad, grad koji je brusio u meni ličnost i publika koja je učestvovala u kreiranju te ličnosti. Godine mog odrastanja nisu bile zlatne godine u kojima bi jedna djevojčica bezbrižno stasavala u djevojku, odrastalo se preko noći. Tako da sam sa mojim sugrađanima dijelila i dobro i loše. Dio smo iste potkozarske porodice na obali rijeke Sane. Nemam tremu ali imam obavezu i zadatak da sve sto radim radim najbolje jer Prijedor nije samo poznat po piscima već i po akademskim slikarima širom svijeta.

Pored poezije, pišete i prozu koju objavljujete u elektronskim medijima, takođe i štampanim. Gde se sve mogu pročitati Vaše priče i poezija?

Moja poezija je prevedena na više svjetskih jezika , zastupljena sam u više antologija poezije, zbornicima, časopisima od Azerbejdžana , zemalja u okruženju, Velike Britanije, Amerike. Uglavnom su radovi dotupni svim online čitaocima.

Kada smo kod Londona, imate li tamo književnih večeri, promocija? Objavljujete li na engleskom jeziku?

Moja poezija je prevedena na Engleski jezik ,”The Secret of pearls”,je knjiga koja je pronašla svoj put za ovo govorn područje. Koncept promocije knjiga u Londonu je malo drugačiji , publika je aktivna u čitanju poezije, postavljanju pitanja, razgovoru sa autorom.

Radite i intervjue sa poznatim Prijedorčanima koje objavljujete u nekim britanskim časopisima. To je zaista sjajna gesta. Kako Vaši sugrađani reaguju kada im intervju objavite na drugom govornom području?

Kad mi dozvoli vrijeme rado promovišem naše sugrađane i njihove uspjehe.Tako promovišem našu zemlju, kulturu , jezik.

Magistrirali ste na temu „Socijalno i radno prevaspitavanje maloljetnih delinkvenata u Engleskoj“. Istraživanje u toj oblasti radili ste punih deset godina. Koliko se razlikuje sam pristup prema maloljetničkoj delikvenciji ovde i u Engleskoj?

Razlike su u pravnom sistemu Anglosaksonsko pravo ili Common Law se bazira na presedanima dok Kontinentalno parvo ima svoje temelje na institucijama nekadašnjeg rimskog prava. Tako da su razlike nepremostive ali i jedno i drugo pravo ima svojih prednosti i nedostataka.

Vaša biografija ne može proći bez pomena najvažnije uloge na svetu a to je uloga majke. Do kojih visina su Vas dovela ta krila?

Majka može da poleti veoma visoko da bi odatle mogla da vidi sve ono što bi moglo da se nađe na putu njenom detetu.

Teodora Jefimija - Dar od Boga , duša duše moje kojoj dajem podršku, koju pazim a koja će izabrati svoj put kojim će koračati.Trenutno je pokazala interesovanje za slikarstvo i muziku i uradila je ilustracije za moju polednju knjigu.

Šta je ono što nam pripremate u narednom periodu?

U “Moru zrno”je knjiga koja je vidjela svijetlo dana za Vaskrs tako da su naredni mjeseci rezervisani za promociju. Vjerujem da će jesen iznjedriti još jedan naslov.

PODELITE OVAJ TEKST NA: