detalj slike: KRK Art dizajn

SONjA PADROV TEŠANOVIĆ - DUŠA SE LIJEČI KADA STE MEĐU DJECOM

Sonja Padrov Tešanović je pjesnik za djecu, rođena je 1967 godine, majka dva sina, udata. Živi i stvara u Herceg Novom, iza sebe ima tri samostalne zbirke poezije za mališane (MAMA 00-24, TAJ SE ZAČIN LjUBAV ZOVE, KAKO DA RASTEM) i desetine zajedničkih knjiga. Učestvuje na sajmovima knjiga, dječijim festivalima, školama, bibliotekama i raznim književnim manifestacijam. Dobitnik je više knjizevnih nagrada i član Udruženja za djecu i mlade Crne Gore i član još nekoliko udruženja književnika. Pjesme su joj prevođene na engleski,makedonski i jezike okruženja. Većinu svojih pjesama posvetila je svojoj i svoj drugoj dobroj djeci (a sva djeca su dobra)

Sonja Padrov Tešanović: Kad sam postala majka, postala sam pjesnik!

Književna radionica Kordun, Neda Gavrić, Banja Luka, Herceg Novi, 09.06.2023. 

Nedavno je završen, sedmi po redu Inđija Pro Poet književni festival, na kome ste bili jedan od učesnika. Susreti su trajali nekoliko dana a program je bio zaista bogat i sa mnogo zemalja učesnica. Kakvi su Vaši utisci?

Nosim divne utiske sa Inđija Pro Poet književnog festivala i radosna sam što sam bila dio tog međunarodnog buketa! Našli su se pjesnici sa svih strana svijeta i progovorili stihom, a stih ruši sve barijere. Pričali smo različitim jezicima, došli iz različitih kultura, različitih vjerovanja, a opet smo se razumjeli jer smo pričali univerzalnim jezikom poezije. Program je bio izuzetno bogati raznolik i zaista sam oduševljena i srećna što još uvijek postoje takvi entuzijasti i optimisti, u buđenje boljeg sutra,kao što je Miodrag Jakšić. Tu je uz književno znanje, potrebno baratati administrativnim i birokratskim procedurama i zavrzlamama. Onda nas okupiti i iznjedriti nešto tako lijepo kao Pro Poet festival. Sa moje strane sve čestitke i sva hvala i naravno nadam se, gledamo se opet!

Vi ste na ovim susretima bili jednini dečiji pesnik. U sklopu programa posećivane su i Osnovne škole Inđijske Opštine gde ste imali veoma zapažen nastup kao i pozitivne povratne reakcije kod dece. Kako ste Vi doživeli taj susret sa decom sa jednom od Osnovnih škola i koja je škola bila u pitanju?

Tako je, ja sam na Pro Poet festivalu bila jedini pjesnik dječije poezije.U sklopu festivala se obilaze Osnovne škole. Grupa pjesnika i ja bili smo u Osnovnoj školi "22 jul" u Krčedinu. Imali smo interaktivno druženje sa djecom,uz prisustvo divne direktorke i profesorke srpskog jezika, koje sa velikom dozom ljubavi i predanosti rade sa djecom. Djeca su vidno motivisana da čitaju, da sami pišu i stvaraju. Kada su takvi oni koji rade sa djecom,takva budu i djeca. Znate, djeca imaju svoje mišljenje o svemu, samo ih treba osluškivati i pokrenuti ih da nam kažu to svoje mišljenje i osjećaje.Sve kreće od kuće i porodice (koja je danas na neprestanom udaru), a kada se pojave kao svijetla tačka i oni koji u školama rade sa djecom, misija formiranja mladog, zdravog čovjeka je zagarantovana!Djeca imitirajući dobre primjere u svom okruženju odrastaju u dobre i karakterne ljude!

Ovo Vam nije bio prvi festival, pre Pro Poeta, učestvovali ste na raznim književnim festivalima u regionu. Koliko su Vam značajna ta druženja, razmena iskustava i saradnja književnika na svim meridijanima sveta?

Već duži niz godina sam prisutna na književnim festivalima, doduše većinom na dječijim književnim festivalima, gdje su prisutni uglavnom stvaraoci dječije književnosti.Tako da Pro Poet jeste na neki način za mene bio promjena, ali moram reći prijatna i pozitivna. Naravno da je svako okupljanje književnika veliko zadovoljstvo i iskustvo. Druženja na dječijim festivalima bilo poetskim, bilo muzičkim, su utoliko drugačija, što su uz nas stalno prisutna djeca .Da li po školama, bibliotekama, dvoranama, to je neprestano druženje sa mališanima. Dječiji su festivali značajni jer im je cilj da se kod djece i mladih razvije svijest i potreba za čitanjem, stvaranjem i čuvanjem naše bogate i važne tradicije, kulture , pisma i jezika!To je bitno usaditi u mlade, pametne glave jer to je njihova, a samim tim i naša budućnost!Duša se liječi kada ste među djecom, oni su savršena, iskrena i najnasmijanija publika, a dječiji smijeh je najjači lijek na svijetu!Uz djecu je sve ljepše i bogatije!

Objavili ste tri knjige pesama za decu. Krenućemo od prve. Od same ideje pa sve do njene realizacije. Knjiga je bila veoma interesantnog naslova „Mama 00-24“. Kako je sve počelo?

Jeste,objavila sam tri knjige (četvrta je u procesu štampanja) .Moja prva knjiga "MAMA 00-24" skoro u potpunosti je posvećena mojim sinovima Đorđu i Petru. Iskreno, nisam mislila da ću se baviti pisanjem, ali ljubav prema mojoj djeci je pokrenula to da neki njihov događaj, radost, muku, stavim na papir. Prošlo je dosta godina dok me sinovi, muž i majka nisu nagovorili, da moje pjesme izađu iz sveski u javnost! Naziv knjige logičan, oduvijek i zauvijek sam im na raspolaganju, mama dragstor! Moji sinovi su sada odrasli ljudi, pa pišem o nekim drugim vragolanima i vragolankama, premda moram priznati, oni su i dalje moj svjetionik i moja vječna inspiracija, moj vazduh! Dakle, ukratko, kad sam postala majka, postala sam pjesnik!

Svoj poetski život zatim nastavljate knjigama „Taj se začin ljubav zove“ i „Kako da rastem“. U svojim pesmama ne samo da savetujete decu, naglašavate važnost ljubavi i porodice, nego ih podstičete na sport i zdrave navike. Tu pesme nisu da budu samo pesme, nego kroz njih decu učite i podsečate ih na prave vrednosti. Da li je to i Vaša misija?

Iza knjige "MAMA 00-24", došle su knjige, TAJ SE ZAČIN LjUBAV ZOVE i KAKO DA RASTEM?. U svakoj se knjizi trudim da se sem njima bliske tematike u odrastanju kao što je učenje, zaljubljivanje, škola, druženje, uhvatim u koštac i sa pravim problemima koji ih ponekad zaista muče. Trudim se da poezija bude protkana humorom, šaljiva, da im drži pažnju, u to utkam neku pouku i poneki savjet, da ih uputim na sport, muziku, na njihova lična interesovanja. Moramo ih podstaći na razmišljanje, humanost, ljudskost, a opet ne možemo ih nadugačko gnjaviti, takva su vremena, ne trpi se govorancija. Humora mora biti, mora biti i ritma i nenametljive rime.Ukazujem im stihom na važnost porodice i apelujem na sve prave ljuske vrijednosti, one besplatne i iskrene.Ukratko prilazim im iskreno i iz srca, trudim se podići se na njihov nivo!

Na našem pesničkom nebu poezije za decu, na žalost, skoro i da nema ženskih pesničkih pojava. U čemu tražiti razlog?

Tako je, usamljeni su slučajevi ženskih pjesnika, dječije poezije, postoji rekla bih čak, cijeli talas žena koje pišu, ali je dječija poezija u tome oskudna. Zašto je to tako, ne znam. Za sebe mogu reći da sam imala predivno djetinjstvo, bogato predivnim ljudima, možda me je djetinjstvo definisalo da pišem za djecu? Moja majka, moj deda, nana, tetka, ujaci,ma bogatstvo! Nisam toga ni bila toliko svjesna, dok nisam postala majka i nastojala da to isto bogatstvo, divnog djetinjstva, pružim mojoj djeci. Korjen svih nas je u djetinjstvu, ono nas definiše, bar ja tako mislim. I mislim da još uvijek mogu izmaštavati kao dijete i zbog toga sam srećna. Volim pisati za djecu, imala sam ponuda da nešto drugo pokušam,a li ne ostajem vjerna djeci. Djeca su naše navjeće blago, naše sutra!

Dobitnik ste i nekoliko nagrada za ono što stvarate u književnosti. Koliko je to za Vas važno i da li je nužno kao satisfakcija?

Ja sam u svojim zrelim godinama počela da pišem i objavlujem, ali nikada nije kasno da budemo ono što bismo mogli biti. Nagrade jesu motivacija jer je neko primjetio naš uloženi trud i ako je to dobro, nagrađeno je. Premda, iskreno, osmjesi djece i njihova neočekivana pitanja i reakcije dok se družimo su mi najveća nagrada. Kada recituju moje pjesme ili na moje tekstove pjevaju pjesme, glume moje igrokaze, pa to je nagrada! Oni su moje nadahnuće i ako ostavim na njih neki pozitivan i poučan dojam ili ih uputim nekoj vrlini i ljepoti, pa to više nije nagrada, to je povelja!

Od nedavno sarađujete i sa našom književnom radionicom „Kordun“. Kako je došlo do ove saradnje i koliko Vam ona znači kao plodnom i afirmisanom stvaraocu?

Sa književnom radionicom "KORDUN" sarađujem od 2021., do saradnje je došlo zahvaljujući društvenim mrežama. Nekada tradicionalni, danas nas povezuju digitalni mediji. Korisnici koji imaju zajednička interesovanja lako se pronađu, još ako se prepoznaju i dijele iste vrijednosti i kulturu, to urodi divnom saradnjom. Baš tako je nastalo moje drugarstvo sa divnim umjetnikom i dobrotvorom Ilijom Šaulom, na obostrano zadovoljstvo. Predivno je što književna radionica "Kordun" raste, širi grane na cijeli region,d ijasporu, svijet. Za to je naravno potrebna predanost i ozbiljan rad i gospodina Šaule i uredničkog tima radionice. Svaki doprinos na polju kulture u ova smutna vremena je dar.Zato skidam kapu i što bi rekli, da Bog podrži!

Koliko nam zapravo internet i virtuelni svet pomaže da lakše dopremo do publike, bez obzira na mnoštvo njegovih mana i slabosti?

Kao i u svemu u životu tako i u ovoj internetskoj današnjici, važna je mjera. Ni previše, ni premalo, zlatna sredina je putokaz za sreću. Npr.omogućena nam je brza i jednostavna komunikacija, razmjena iskustava, lako se dolazi do saznanja, velika je paleta prednosti. No sa druge strane tu je gubitak privatnosti, dosta lažnih , nepouzdanih informacija, često govor mržnje, osuđivanja, kritikovanja.Ovo je vrlo ozbiljna tema, posebno kada su u pitanju djeca, nije moguće da ih isključimo iz ove virtuelnosti, a previše upotrebe i van kontrole je često put u loše stvari.

Valjalo bi uspostaviti kontrolu, povjerenje, balans, a to nije lako ni odraslima, a kamoli djeci. Mogu naići na krajnje neprik ladne sadržaje, mogu postati lake mete objavljujući svoje podatke, fotografije, a često su nesvjesni opasnosti koje to povlači za sobom! Tako da to je mač sa dvije oštrice! Nama književnicima pomaže da lakše stupimo u kontakt sa publikom, na neki način kao i da je poboljšan status, posebno poezije. Autori imaju mogućnost da na društvenim mrežama objavljuju radove, e sad tu je prisutno pitanje literarnog kvaliteta? To može da stvori privid, da ima nečega, čega ustvari nema! No, ipak, uvijek se nekako kvalitet iskristališe, pa mladi neafirmisani autori, mogu da zablistaju na svojim profilima. Opet kažem, treba kao i u svemu u životu pronaći mjeru!

Šta je ono što možemo očekivati od Vas u nekom narednom periodu?

Da smo živi i zdravi, uvijek moramo da želimo i sanjamo, ali moramo i da radimo i vjerujemo! Tako se i dolazi do rezultata.Četvrta knjiga je u procesu štampanja, znači bit će promocija, druženja po školama, bibliotekama, dječijim festivalima.Uvijek se trudim da vrijeme provodim sa mojom porodicom, dragim i vedrim ljudima, djecom. Mislim da ako želite da stvorite nešto dobro i veliko, tome morate da posvetite život, ja sam moj posvetila mojoj djeci, mojoj porodici i stihovima za djecu. Trudim se da budem dobra majka mojoj djeci, mojoj majki dobra ćerka, mužu dobra supruga, prijateljima i familiji odana i iskrena! Da se piše, da se diše, da svijet slobodom zamiriše! I eto, kako je rekao patrijarh Pavle, BUDIMO LjUDI!

GALERIJA

PODELITE OVAJ TEKST NA: