detalj slike: KRK Art dizajn

ŽENA KOJA ČISTI SPOMENIKE

Kada dan uništava tamu

žena koja čisti spomenike

ustaje.

Smjernim korakom odlazi

na groblje.

Ona glača mermer

iznad kostiju

skida prašinu i uklanja trulež

kao da je to moguće.

Neki imućni ljudi

plaćaju joj što se trudi

da rasvijetli prostore

iznad njihovih dragih.

oni će doći u posjetu

na sigurno

kada sve bude čisto

raščišćeno.

Žena koja čisti spomenike

maramicom briše snove sa lica.

ponekad joj se čini

slike pomjera.

BLISKOST

Mati mlijekom boji zidove

i osmijeh upućuje vatri

plamen i mlijeko

slažu bijele kore.

Mati raspiruje vatrene valove...

nad njima lebde plave zvijezde

dosipaju prah pepelu.

Dim odlazi nebeskim stazama

kupeći sa krovova naše mlječne zube.

GRUDI

Staviću sebi grudi,

čim prije

do sada smo ulagali u kuću

vrijeme je da nešto učinim za sebe

muž možda neće pristati

ali vjeverice

biću srećna dok me gledaju

makar samo one

problemi će i dalje stizati

na istu adresu

budiće me jutarnji bučni prolaznici

zvijezde će jednako treptati na nebu

ali sa tim grudima

možda ću imati bolja rješenja

muž će se predomisliti

sve dobro podijelićemo

kao i troškove

jedno jutro probudiću se

sa strahom da nisu odletjele

kao bijele ptice.

GARANTOVATI

Milostivog čovjeka

počeli su da jedu zidovi.

Ustajao je noću

laganiji za nekoliko kilograma

ali još uvijek prizemljen

palio cigarete,

pomno proučavajući zadimljene krugove.

U jednom od njih pojaviše se obrisi

nekoga ili nečega.

Udubljivao se svom silom naprezao

pokušavao iskopati brzo

zamalo iščezlog sopstvenog Nestora.

Ispod razbacanih zamršenih ganglija

prolazio je sivom i bijelom gustinom

uvlačeći se u žljebove, pukotine

upadajući u rascjepe između hemisfera

odmarajući se pokatkad na svojim plećima

u hladovini razgranatog moždanog stabla.

Vuk ili čovjek

Čovjek ili vuk

Dvoumio je

i tako u beskonačnoj dimnoj zavjesi

čekao smaknuće.

BRIBIRSKA GLAVICA

Sa vrha Glavice

prosijavaju buketi crvenih krovova

ispod kojih se

po bribirskim sivkastim dolinama

rastapaju zeleni maslinjaci.

Između dva reda raširenih trepavica:

Promina, Bratiškovci, Smrdelje, Kistanje, Zečevo...

Jug.

Dimna zavjesa mora sa nebom se dotače

i zadrijema na plavičastim planinskim vrhovima.

Velike kamene cigle odolijevahu

vijekovima, narodima, ratovima...

Liburni, Dalmati, Rimljani, Turci...

Vlasi Jelene Šubićke

na talasastim ivicama vjetra vijore

i glasovi se u kamene jezike sahranjuju.

Gledamo u crkvu Svete Ane,

zidine crkve Svetog Jovana Krstitelja

i druge bezimene temelje sa oltarima prema Istoku.

U udubljenju

dva kamena sarkofaga

iz vremena koje ne iščezava

odškrinuta ljudskom ljubopitljivošću

ili neumornom potragom za zlatom

kao da počivaju.

Nekoliko koraka niže

svježa betonska petokraka,

kao zvijezda padalica, iznenađuje.

Sasvim mirno čobanica tjera svoje stado

kao nekad.

PODELITE OVAJ TEKST NA: