|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
NOSTALGIJA
Mislim da je nostalgija urođeni dio plemenitog u čovjeku koje mu se zalijepi za tabane kad krene u svijet i ne može se nikad izlizati. Svaki čovjek ima tu vrstu podđona, ali mnogi ga vješto prikrivaju obućom koja ipak ne može uvijek da bude na nozi, a ima nas koji se ne stidimo hodati bosi. Kad se čovjek nađe između raja i pakla, zagleda se i na jednu i na drugu stranu i tako neodlučan šćućuri se u sebe, reklo bi se da je sramežljiv, bojažljiv. Ali on tek tad živi, to mu je jedini momenat kad skriveno živi. Vidiš, ko se u tom trenutku uspije uspraviti i izdignuti u pravcu Boga svojom ljubavlju, taj postaje besmrtan. A sve ovo drugo para šavove u nama, grči nas i razvlači na sve strane, suprotstavlja nas i sukobljava nas, pa tako i ta jadna nostalgija pronađe svoju šansu u nama. Teško ljudi shvataju jedni druge, jer ne nagriza svakog ista muka sa donje strane srca, mi to zovemo tuđina. Ima te muke u svakome od nas i treba joj dati priliku da se pokaže. To sjeme kad u čovjeku proklija, nema više sile koja će ga uništiti. Ne bih rekao da je korov duše, ali da je neka vrsta puzavca, u to sam siguran. Zato i rekoh, plače mi se, a borim se da ne zalivam tu pavetinu. Dok sam još bio mali, ćaća me mnogo čemu učio. Sjednemo nas dvojica u konjsku zapregu pa pođemo do naših prijatelja u drugo selo. Kaže on meni: „Znaš, sine, nemoj se nikad poniziti pred drugim, ali ako je to za njegovo i tvoje dobro, učini, svidjećeš se Bogu.“ Pričao je on meni, kao da je znao: „I kad ti ne bude dobro, ti probaj u toj nevolji naći trunku dobra i vidjećeš da će to malo dobra pobijediti svu onu nevolju. Zna tvoj ćaća jer on je kroz to proša’.” Pa švićne onom kamdžijom našeg konja Sivana i vikne... OT! A meni se učini kao da plava zvijezda putuje zajedno sa nama, iznad naših glava. Jedne godine, pred sam Božić, kaže meni baba: „‘Ajde, mali, dolje u podrum i nađi onu vel’ku crnu šerpu da je operem pa ćemo sutra na Badnjak u njoj spremati gra’ na salatu, iz nje je najslađi.” Ta ista šerpa, evo, čuči meni u kuhinji, nakon svih tih godina. Volio bih kad bi mi neko mogao objasniti ukus toga gra’a. Ne znam, je l’ i to nostalgija?!
|
