|
|
|
SVETOM MUČENIKU MILOŠU OBILIĆU I KNEZU LAZARU  | Blažo Lj. Danilović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
SVETI MUČENIK MILOŠ OBILIĆ
Silna bruka na Kosovu pučeŠta uradi Brankoviću VučeKad istinu i pravdu ne kazaI izdade Svetog Cara LazaTijeh teških i krvavih danaKad je vojska Amurata HanaVelikoga Turskoga sultanaUdarila sa raznijeh stranaDa Kosovo sa ognjem sagoriA knez Sveti hoće da se boriSrbskom rodu da slobodu stvoriUsred strašne nevolje i žićaKneže prozva zeta ObilićaUz nagovor Brankovića VukaŠto je Srbstvo i svoj rod obrukaUdvorica što se krivo kuneKako bi se dokopao kruneRasparčanog Carstva NemanjićaTe Miloša panjka ObilićaDa je sluga Turskome sultanuI u tome nesrećnome danuMiloš sa dva pobratima banuZa večerom Srbskom knezu kazaJunaštva mi i moga obrazaJa ću ubit Murata sultanaIli više neću gledat danaKnez se ovoj riječi začudiPa govori neka znaju ljudiObilić je svoju riječ kazaDo njegova sad niko obrazaNe smije se ni čime taknutiJa sad vidim na dobro ne slutiSjutra će se boj teški da bijeA nikakva braćo žurba nijeNo nek bude što treba da budeRiječ veže junake i ljudeNe bih voli nikom nauditiSjutra će se o svemu suditiOnda Miloš podiže zdravicuTe proziva Vuka izdajicuA Srbskome govoraše knezuZar uz tvoju stimu i trpezuDa ja moram trpjeti sramotuDa je plakat Bogu za grehotuPosle ljute bitke sa PločnikaKo u meni vidi izdajnikaZar za brackog držat me krvnikaPo pričanju tvoga zeta VukaTo je kneže neviđena brukaA ja ću ti samo reći ovoSjutra će se viđet u KosovoKo se carstvom Nemanjića kuneNije meni do slave i kruneAli jeste Vuku tvome zetuZemaljskom se raduje svijetuAli ja ću ubiti sultanaNeće više postit ramazanaNit' ležati na vreće pamukaOn je carstva Osmanskoga brukaPa kad silan siđe sa kurganaViše neće ugledati danaDžaba svita uz njega što stojiSamo Boga Obilić se bojiTo izreče iz šatora odeA Lazaru Svetom caru dodeMisli crne želi da se vrneZna Obilić srce mu ne trneAli Miloš ne bi Miloš bioDa ne čini što je naumioPa je zori u samo svitanjePožurio jer mu je hitanjePut šatora silnoga MurataDa mu glavu otkine sa vrataSa njim idu i dva pobratimaDa li neđe takvih Srba imaJunak silan Kosančić IvaneI Toplica prati ga MilaneSa obala rijeke TopliceTo su Srbskog roda perjaniceCrni vrani Kosovom graktašeDokle vitez Obilić gonjašeMuratovu vojsku i armaduSultan silni naša se u jaduDžaba su mu odže i telaliObilića sablja ih ne žaliPod ranama na poljani ječeZaludu im Alah egber bješe Ne pomaže sili OsmanlijaBojna koplja begova gazijaSve pred sobom to Obilić rušiČuva obraz Srbinovoj dušiKada banu pred silnog sultanaMurat ljutit sađe sa kurganaNa begove stade da se dereA Obilić čuvar prave VjereNož poteže iz svojega skitaCrna tama sultana progutaBješe krvi četiri PoljaneJoš Obilić ne misli da staneNiti da se Agarjanu predaNo zmaj ljuti ognjenog pogledaVidi sila kidiše na njegaA ostao bijaše bez svegaNa mrtvoga Ivana naiđeI Milana pobratima viđeVas u krvi kako mrtav ležiAli Miloš ne hoće da bježiNo udara ko gorsko zvijereZa slobodu Pravoslavne vjerePa je ovaj vitez od megdanaKrvavijeh dopanuo ranaKad je turskog kaznio sultanaJoš se Murat u mukama gušiNa viteza silnog se obrušiTi si sebi život prekratioCarstvo naše nijesi skratioA ranjeni Obilić mu kličeŠta bulazniš mog roda krvničeZa slobodu ja sam se borioI vaše sam carstvo razorioSad mi nije ni života žao Za svoj narod ja sam postradaoI tirjansttvu tvome na put staoA ti slušaj aveti manitaBranković je izda pa se pitaOće li mu dat neko mrviceJa prezirem turske uliziceZa svoj narod danas dajem glavuĐe car Lazar Sveti steče slavuA vrijeme novo će da dodiNeki će se Obilić da rodiDa oltare brani moga rodaA ja idem pred presto GospodaA tvoja će duša da se vineProkletome Adu u dubineNo poslušaj što zborim TurčineSrbima će sloboda da sineA Bajazit kad je ovo čuoDželatu je odmah doviknuoDa viteza podjele SrbskogaKrv se proli junaka slavnogaI ubrzo odmah posle togaZarobiše kneza čestitogaKrvave mu oči krope tokeBože jedan žalosti žestokeGleda Lazar pogibiju crnuZaludu se Golešu obrnuVuka čeka vojsku da dovedeNo Branković potroši odredeI ostavi Svetog Cara LazaPa Mučenik tad Kosovski kazaDa se Vuka svaki Srbin stidiO Miloše ko ti ne zavisiMoj viteže moja grdna ranoOj Kosovo zaludu izdanoOd vlastele potkupljive mojeCrn im obraz ko odavno što jeKada Turci posekoše CaraZaječaše zvona s HilandaraI na svaku čula su se stranuKada zadnja Srbska nada panuTad na tamjan zamirisa zemljaNebo dobi bezbroj SvetiteljaMučenika naroda SrbskogaUz Lazara Cara čestitogaObilića devet JugovićaI još mnogo Srba SokolicaČije ime sija ko plam svijećeJer su oni sad novo proljećeSlave Srbske koja mrijet nećeSvetitelji naroda mojegaGospod blagi s prestola SvojegaPrimi žrtve za istinu palePravednika luče su zasjaleSa grobova vaših na sve stranePa crveni božuri sad hraneSve buduće naraštaje našeA od njih se zli dušmani plašeA Obilić pade za sloboduKao ukras i dar svome roduTe mu ime osta u naroduJer je Vjeru i pravdu branioA u temelj sebe ugradioVascijelog Srbinova bića Zato sija uz prah NemanjićaIme slavnog Miloš Obilića
SVETOM KNEZU LAZARU
Čestiti Kneže Lazare VelikomučeničeJoš tvoja besmrtna vojska jezdi Poljem KosovomJoš hitaju da odbrane svaku stopu za koju su svoju krv proliliNije pusto Kosovo jer ga čuvajubesmrtni junaciJoš njime jezdi vitez Obiliću osvit VidovdanaSa svojom braćom postradalom radiVjere i imena SrbskogPonovo osviće Vidovdan svjetaoi svetI novo sunce obasjava žrtveno poljeTvoje vojske za Krst i istinu postradaleMnogo će Vidovdana osvitati na mjestuĐe si izvidao rane svoga rodaI vinuo se u vječnost da sijaši svjedočišNaše postojanje na mjestu đe sičestitu glavu položioI otisnuo se u vječito trajanjeTi i tvoji Sveti ratnici.
Uoči Vidovdana 2023. godine
Nikšić
Čtec Blažo Lj. Danilović
Uoči Vidovdana 2015. godineNikšić
(Posvećeno bratu Momiru Vojvodiću Čuvaru Kosovskog zavjeta. Življi si danas nego ikad,ti na nebu mi na zemlji plačemo i molimo Boga, Čuvaj nam Gospode Kosovo)
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnik Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve i srpski narodni pjesnik)
|
