 | Maid Čorbić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
NAZAD U RETROSPEKTIVU
Plašim se da ne ostanem sam na svijetu
Znajući da ljubav je smisao života moga
Ne, ja ti nisam čovjek iz tame
Koji će da bude tvoj Gospodar
I da se moli svakog trenutka dok svijeća
Gori
I nije sramota reći da voljeti je grijeh
Najgore je biti nečovjek
Ne priznati emocije koje osjećaš
Lažno krijući nekim lažnim
Moralom
Ljubav je tišina koja snebiva
Pravi tamne kolutove života
Krvnicki boreći se za vapaj pažnje
Koja nerijetko manjka
I nije problem biti sam na svijetu
Problem je vjerovati lažnim ljudima
Nazad u retrospektivu idem
Gdje je nekad bilo lijepo
Gdje muzika se jako cijenila, dodir, emocija
Istančana je nekada ona i bila, ali šta vrijedi
Kada ljubav prekriva strah zbog fizičkog izgleda
I presuđuje često u mnogim stvarima?
Ne, ti nemoj da me tražiš jednog dana
Kada postanem neko i nešto
Jer nijedna stvar nije slučajno došla
U ruke moje, u ruke tvoje
Smijehom strah kočoperno krijem
Lažem sebe i ljude oko sebe
Magija je biti nazad u retrospektivi
Drugčiji od svih, od svega!
