detalj slike: stara dobra vremena

POGAZILI STE NAM NAŠE GOSTOPRIMSTVO

Mi vas sa hljebom i solju dočekivali,

vi nas na Vaskrs ubijali.

Mi vama širom vrata otvarali,

vi nas u kazamate zatvarali.

I sada biste da budemo isto -

pogazili ste nam naše gostoprimstvo.

Mi vas za našu sofru prizivali,

vi nama naše Svetinje harali.

Mi vas sa punom torbom pratili,

vi nama paklenim bombama vratili.

Uzalud mislite da smo isto -

pogazili ste nam naše gostoprimstvo.

Mi vas na pročelje sjedali,

vi našu djecu na noši ubijali.

Mi vama vino iz zlatnog kondira točili

vi našim bebama kiseonik zabranili.

Stidite se, nismo isto -

pogazili ste nam naše gostoprimstvo.

Vi nama naše nebo zapalili

a mi se za spas Bogu molili.

„Srbi na koljena!“U hiru ste klicali,

a mi pjevali i uspravni ostali.

I ko to kaže da smo isto -

pogazili ste nam naše gostoprimstvo.

Mi gledali kad smo mostove gubili,

al´ skute nismo nikom ljubili.

Stigle vas naše suze kud god kročili,

sa dušom se ne rastali dok vam Srbi ne oprostili.

Mi nikada nećemo biti isto -

bombardovali ste nam naše gostoprimstvo.

KRALj PETAR PRVI - MRKONjIĆ

Ti si kradom preplivao Drinu

i došao da Mrkonjić Grada

od zuluma da spasiš Krajinu,

uzdanica bio si i nada.

Da bi Voždu obraz osvjetlao

pred svoj narod odlučno si stao,

brižno svakog branio si brata

skidao im jarmove sa vrata.

Za spas vjere mijenjao prezime

pomagao braću preko Drine.

U narodu Mrkonjić si bio

dok si žezlo i krunu branio.

Za izdaju tada nisu znali,

mjerilo se po istom aršinu,

pod zastavom istom nastupali

svi za Kralja i za Otadžbinu.

Od Morave, Kolubare, Drine

vodili su hrabro bitke teške.

Sve od Cera pa do Albanije,

Prokletije pregazili pješke.

I Grobnicu kad gradiše Plavu

ugledaše slobodu gdje sija,

ka nebu su podizali glavu

i klicali:“ Živela Srbija“!

Spasitelju ponosne Krajine

slobodu nam donese u krvi,

Tebe slave Srbi preko Drine,

srpski sine Kralju Petru Prvi!

MOLIM BRAĆU DA SE UJEDINE

Gdje da nađem srcu mira

kud da idem kome da zborim

gasnu zvona manastira

za slogu se braće borim.

Preklinjem i stalno molim

vratite se korijenima,

kako rane da prebolim

što krvare već danima.

Što baš samo moja braća

da se glože i ne druže,

dokle duša da ispašta

dokle ću da lijem suze?

Nigdje sloge, nigdje dogovora

uvijek tuđu braću dozivate,

ni Hilandar, niti Sveta Gora

ne mogu vam da spriječe inate.

I inat je od sloge vam jači

što nesloga teče vam venama,

zar od bratstva sve vam više znači

majčina će prokleti vas hrana.

Zašto mržnji sad širite vriježe

što se međe među braćom vide,

zar ni mlijeko majke vas ne veže

toga će vam djeca da se stide.

O, zar sad je važno ko na tronu sjedi

samo neka brat je po vjeri i krvi,

voljet´ brata svoga, mnogo više vrijedi

u nevolji uvijek brat će prići prvi.

Pokajte se braćo sudba vam je ista

pred svetim oltarom i uz zvona jeke,

pomenite Boga, pomenite Hrista

ne bi l´ makar tako okajali grijehe.

Složite se braćo dok još nije kasno

nek nevjerstva vaša drugim ne svjedoče,

krik ranjene duše kriknuće mi glasno

jer čas istrijebljenja već odavno poče.

Gledam nebo Danica da sine

suznog oka Bogu okrenuta,

molim braću da se ujedine

i da više ne skreću sa puta.

PODELITE OVAJ TEKST NA: