detalj slike: KRK Art dizajn

Kuća u suncu

Može li jedna slika biti metafora jednoga cijelog života?

Može. Ova moja priča upravo je na tome tragu.

Još kao djevojčica, često sam razmišljala kako imam divnu porodicu i prodičnu kuću, misleći pritom na njezin položaj i način na koji je sagrađena. S terase se pogled pružao prema ulazu u prelijepi zaliv, ukrašen s dva poluotoka i morskim prolazom što se uvlači u kopno i tako stvara zaliv s planinama u zaleđu.

Kuća je sagrađena zahvaljujući velikom radu, trudu i odricanju mojih roditelja i uz nesebičnu pomoć njihovih prijatelja. Ta činjenica davala mi je neku sigurnost tokom cijeloga života. U sebi sam znala da upravo zbog toga naša kuća ima nekako „jače“ temelje. Kao da sam ih uvijek osjećala pod nogama. Svaki životni prostor upoređivala sam s njom i toplinom sunca na njenim prozorima. Ujutro je sjalo s istoka, u podne s juga, poslijepodne sa zapada. Sve po pravilima i baš kakav je bio raspored naših prozora s drvenim bijelim škurama.

Kuća je sagrađena na kamenitom tlu, svuda okolo bilo je šiblje. S vremenom, zasadili smo voćke, cvijeće i mimoze; sagrađene su i druge kuće, tako da je naša kuća dobila prelijep izgled, s čarobnim pogledom na more i zelenilom svuda okolo.

Danju u zaliv uplovljavaju veliki brodovi i jedrenjaci, a noću se, u daljini, naziru ribarske barke sa svjetlima koja trepere na morskoj pučini.

I dok sam gledala albume sa starim fotografijama, naišla sam na jednu fotografiju naše kuće dok je još bila u izgradnji. Snimka je napravljena sa hridi iznad nje, tako da se jasno vidi na kakvom je terenu sagrađena. Okolo se vide rijetke kuće naših susjeda starosjedilaca, u daljini - obrisi mora. Pogled na sliku vraćao me u te dane kada sam, kao dijete, s roditeljima dolazila na gradilište kuće.

Od našega stana do kuće u izgradnji, majka, sestra i ja često smo dolazile brodom, dok je otac, nakon napornog rada, svakodnevno dolazio biciklom.

Kuća je, nakon nekog vremena, napokon sazidana i ono što zasigurno znam, premda sam bila dijete - moji roditelji su imali san o boljem životu za sebe i nas djecu. No, mnogi ih u tome nisu razumjeli i podržali. Usprkos svima, njihov je san postao java, sjajna zvijezda, koja će svijetliti sve dok moji roditelji žive.

Štoviše, naša kuća je sa svojim prelijepim pogledom, otvorenim balkonom na kojem su moji roditelji provodili svoje dane u dubokoj starosti, blagotvorno djelovala na njih i, uvjerena sam, produžila im život.

Sliku sam uvećala, uokvirila i okačila na zid naše kuće, da tamo ostane kao svjedočanstvo životnog truda i rada mojih roditelja.

Ondje se nalaze i njihove uvećane slike iz mlađih dana, kako bi kuća zadržala duh njih dvoje kada ih više ne bude sa nama.

Naša kuća bila je njihov život, a moja duša .....

PODELITE OVAJ TEKST NA: