detalj slike: reka Bistrica FOS

POVRATAK

Pozdravljam te odni kraju,

evo sam ti opet doša`,

odakle sam nekad davno,

u bijeli svijet poša`.

Od tad prođe puno ljeta,

prohujaše mnoge zime,

al` u srcu, sve vrijeme,

nosio sam tvoje ime.

Sjećao se uspomena,

i mislio na te` često,

ti, za mene zavičaju,

ostao si sveto mjesto.

I sve ono, što ja tražih,

svih godina po svijetu,

na kraju sam evo naša`,

u svom rodnom vilajetu.

Autor: Ljubiša Vojinović

MAJSTOROVSKI

„Radujmo se mladosti, jer ćemo u starosti,

tražiti slike uspomena iz mladosti“.

Argon Luis

Majstorovina, na Đurđevdan 2018 ljeta Gospodnjeg

ČARI PRIRODE

Evo me opet kod starog bora,

i slušam šapat moga izvora,

dok žubor i šum od bistre vode,

blaženstvom dušu moju pohode.

Širi se miris od divljih ruža,

predivan vidik svuda se pruža,

niz kanjon strmi pogled mi seže,

za ovo mjesto, ljubav me veže.

Ariju sreće izvode ptice,

đe k nebu streme tvrde litice,

nad kojim` suri oro se vije,

a Sunce milo, krajolik grije.

Tu, bor je crni savio grane,

u hladu leže srna i lane,

iz klanca huči modra rijeka,

ovo je prizor, ravan lijeka.

U srcu mome, sreća se budi,

užitak mojim čulima nudi,

planino mila, beskrajno hvala,

za sve trenutke, što si mi dala.

Autor: Ljubiša Vojinović - MAJSTOROVSKI

„Radost obitava duboko u duši i nema značaja, da li se nalazimo u trošnoj kolibi, ili smo u raskošnoj palati.“

Šares Avila

Bjelasica, jul 2005 ljeta Gospodnjeg

PROLjEĆE

Proleće je evo stiglo,

u atare i livade,

i ćilim se cvjetni širi,

đe se nektrom pčele slade.

Svu planinu Sunce grije,

i od zime oslobađa,

zelenim je ruhom kiti,

jer se novi život rađa.

Potoci su nabujali,

i niz lug se kotrljaju,

žuboreći čar posebnu,

krajoliku mome daju.

Dok razvigor topli duva,

i usnulu šumu budi,

mene sreća obuzima,

i nadima moje grudi.

Svuda behar miris širi,

dok arije ptice poju,

ja uživam u ljepoti,

i odmaram dušu moju.

Autor: Ljubiša Vojinović

MAJSTOROVSKI

„Sreća, to je biti sa prirodom, gledati je i sa njom razgovarati.“

Lav Nikolajevič Tolstoj

Bjelasica, maj 2019 ljeta Gospodnjeg

SMRT GORSKE PRINCEZE

Ko to sebi dade pravo, da ovako zlo uradi,

i princezu `vaku gorsku, da uništi i ojadi?!

Mjesto huka od brzaka, sad turbine samo zuje,

pa, u čudu ja se pitam, ko prirodu tako truje.

Divni žubor od Bistrice, slušao sam vrlo često,

a sada me tuga hvata, kada dođem na to mjesto.

Pored njenog korita sam, bezbroj puta uživao,

pio njenu vodu hladnu i mir duši darivao.

Sad Bistrice nema više, nit` veselog njenog šuma,

jer je strpa u cijevi, bjelosvetska neka čuma.

Milione godina je, niz korito tekla ona,

a sad, evo ubiše je, ljudska ruka i sotona!

Kroz lugove njenečesto, ja sam srećan bos kasao,

a sad od nje osta` samo, pjesma što sam napisao.

Ubiše je bezbožnici, sa đavoljeg crnog trona,

sad od tuge za Bistricom, manastirska plaču zvona.

Šta još reći za taj zločin, kad i dušu čovjek proda,

prirodu nam svu uništi, halapljivost ljudskog roda!

Autor: Ljubiša Vojinović – MAJSTOROVSKI

Među prvim mini centralama u Crnoj Gori,

urađena je na rijeci Bistrici u mom selu, Majstorovina, na žalost i na opštu štetu!

******

Patriota i rodoljub, jeste svaki čovjek koji svoju otadžbinu brani s puškom i mačem, ali je to svakako i onaj koji voli, poštuje i čuva svoju prirodnu okolinu.

---------

Narod koji ne zna ili ne želi, da sačuva svoju prirodnu

sredinu, propast mu je sasvim sigurno, zagarantovana.

******

Autor

Majstorovina, Đurđevdan 2018 ljeta Gospodnjeg

PODELITE OVAJ TEKST NA: