detalj slike: KRK Art dizajn

FIDESA  

Ti si moja čežnja, prekinuta java

Misao što bolno i nemirno spava

Korak koji teško crnom zemljom ide

Usne što se tresu i od krvi bride

Nestvarana si bila ko najlijepši san

Očarana tobom ispraćala dan

Svaki trenutak budio je nadu

Ni slutila nisam da te od mene kradu

A ti si bila istina što vrijedi

Staza koju pogled bezupitno slijedi

Ostala si nedostižna, daleka i nijema 

Nebo je sakrivalo oluju dok se sprema

Kao dukat na srcu čuvat ću te ja

Budi mladost što se pokoriti ne da

Sjećanja što nikad ne postaju blijeda

Jer san o sreći je veći neg' sreća

Kroz svaki šum tvoj glas me podsjeća

Da je život ušće suza bez početka i kraja

Da nas samo ljubav nepovratno spaja

Na duši mi leži ispletena rana

U samoći dobuje i guši se sama

Al' ostat ćeš živa jer u srcu plamen gori

San te ne da nikom, i u snu te volim 

Ti si trenutak koji viječno sjaji

Putokaz i vodilja u svirepoj tami.

PUTOVANjE

Noć studena uvlači hladnoću u kosti
Kroz sjećanje protiče preskupa tuga
Znaš da povratka natrag nema
Promjene nove slutiš da život sprema
Kako da zaboraviš učinjeni grijeh
Boga neka oprosti ono što nije u ljudskoj moći
Tražiš novo svitanje u gluhoj noći
Odlaziš dok još imaš snage starim putem proći
Zvijezde neka ugase svoje sijalice
Mjesec neka okrena leđa
Ti si bila u mome vrtu jedina ruža
Zbog koje mi je krv mjenjala boju
U srcu mi dobuje bezbroj tonova
O koje se lome moje misli
Ne idi govoriš u sebi, ali korak je nezaustavljiv
Kišne kapi nebo preko reda šalje
Niz obraze tvoje pojačavaju gustoću
Na krilima ptica putuju oblaci
Skrivaju se dječije ljutnje iza bora na licu
Kreni u snove, čekaju te sijećanja koja blijede
Čuvaj ih ako ti iti malo znače i vrijede
Slutnja pojačava tišinu i meko te pokriva
Ne boj se, istina laž uvijek razotkriva
I opet je noć nijema i hladna
Zaborav tražim kao bolesni lijek
Da nestane bol i ožiljak što stoji
Kad bi bar sreća mogla da potraje zauvijek.

AMBIS

Koračam, kao da tonem u bezdan
Ispred mene neminovnost bez puta i cilja
Mostovi spaljeni, svijet prekriven pepelom
Prah je jedina svijetlost ka umirućim zvijezdama
Kamen proljeva suzu koju čovijek više nema
Zavjesa pred spuštanjem
Odletjet će ptica slomljenih krila
Beskraj će donijeti dugo čekani zaborav
Života nema, a smrt dolazi preko reda, nenajavljena crna slutnja
Najgori se raduju odlasku boljih od njih
Sudbina neshvatljivo nepodnošljiva
Tišina glasno odjekuje svemirom.

PODELITE OVAJ TEKST NA: